Crtanje krovišta
From Wikipedia, the free encyclopedia
Crtanje krovišta (francuski: Art du trait, tj. „umjetnost iscrtavanja”) je tradicionalno umijeće geometrijskog crtanja kompliciranih drvenih okvira i krovnih konstrukcija koje potječe iz Francuske. Eugène Viollet-le-Duc u članku „Crta (umjetnost)”, njegova djela „Rječnik francuske arhitekture od 11. do 16. st.” (Dictionnaire raisonné de l’architecture française du XIe au XVIe siècle[1]), navodi kako su ovo umijeće najvjerojatnije razvili majstori-graditelji i putujući tesari koncem 12. st. gradeći velike francuske katedrale, zajedno s razvojem stereotomije (opisne geometrije) koju su razvili graditelji u kamenu. Ova tradicija je u suprotnosti sa suvremenim težnjama standardizacije gradnje i njome se učvršćuje uloga graditelja u konstrukcijskom procesu, koja je nekada bila presudna, i time ih se potiče da sami kreiraju gradnju. Zbog toga je francuska tradicija crtanja krovišta upisana na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2009. god.[2]
Francuska tradicija crtanja krovišta | |
---|---|
UNESCO – Nematerijalna svjetska baština | |
Francuska | |
Regija: | Europa i Sjeverna Amerika |
Godina upisa: | 2009. |
Ugroženost: | - |
Poveznica: | UNESCO:00251 |