From Wikipedia, the free encyclopedia
Dalibor Brozović (Sarajevo, 28. srpnja 1927. – Zagreb, 19. lipnja 2009.), hrvatski jezikoslovac, kroatist, akademik i političar. Suprug hrvatske povjesničarke umjetnosti Nevenke Košutić Brozović.
Pučku je školu pohađao u Zenici, gimnaziju u Visokom, Sarajevu i Zagrebu. Diplomirao je hrvatski jezik i južnoslavenske književnosti (1951.)[1] na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je 1957. disertacijom Govori u dolini rijeke Fojnice. Asistentom je na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu (1953. – 1956.) Bio je i lektorom te predavačem na Sveučilištu u Ljubljani. Od 1956. do 1990. je bio profesorom na Filozofskome fakultetu u Zadru. Također je bio gostujućim predavačem u SAD-u (University of Michigan), Njemačkoj (Regensburg) i drugdje.
Brozović je jedan od autora Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967., koja je označila početak kraja jugoslavenskoga jezičnoga unitarizma i nametanja hibridnoga srpsko-hrvatskoga jezika. Godine 1971. održao je u Šibeniku predavanje pod naslovom Deset teza o hrvatskom jeziku.[2] Redoviti član HAZU je od 1986. godine, primljen je u članstvo MANU, Akademije nauka i umjetnosti BiH, te Academie Europaea. Brozović je također bio dugogodišnjim esperantistom i predsjednikom Hrvatskoga saveza za esperanto.[3]
Potkraj osamdesetih i početkom devedesetih bio je suosnivačem i potpredsjednikom Hrvatske demokratske zajednice, te potpredsjednik tadašnjega Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske i saborski zastupnik u drugom sazivu Sabora. Od 1991. do 2000. godine bio je glavnim ravnateljem Leksikografskoga zavoda Miroslava Krleže. Članom je uredništva Europskoga i Općeslavenskoga dijalektološkoga atlasa. Brozović je objavio mnoštvo radova iz područja općega jezikoslovlja, slavistike te dijalektologije i povijesti hrvatskoga standardnoga jezika. Umro je u Zagrebu.[4]
Sa suprugom Nevenkom Košutić Brozović dobio je troje djece: Ladu (1957. – 2008.), Dunju (1960.) i Hrvoja (1965.).[5]
Izuzetno su važne njegove studije iz standardologije slavenskih jezika (poglavito u knjizi "Standardni jezik", 1970.). Uz obilje vrijednih studija iz hrvatske dijalektologije, fonologije i povijesnoporedbene lingvistike, Brozović je, koristeći konceptualni instrumentarij strukturalne lingvistike (Havranek, Trubeckoj, Jakobson) ocrtao posve novu sliku hrvatske jezične povijesti koja je zamijenila rudimentarni i često pogrešni prikaz kakav je vladao u udžbenicima koji su slijedili zastarjeli mladogramatičarski pojmovni aparat i pristup.
U maestralnoj studiji Hrvatski jezik, njegovo mjesto unutar južnoslavenskih i drugih slavenskih jezika, njegove povijesne mijene kao jezika hrvatske književnosti, 1978., Brozović je podijelio hrvatski jezičnopovijesni razvoj u 3 predstandardna razdoblja i 3 standardna (za bolje objašnjenje pogledati poveznicu), s početcima standardizacije oko 1600. i uznapredovalim procesom 1750. – time bitno promijenivši do tada vladajuće predodžbe koje su se usredotočile na ulogu Hrvatskoga narodnog preporoda i Ljudevita Gaja.
Napomena: ovdje su pobrojana djela koje je lako naći u knjižnici svakog većeg grada Hrvatske, ukupan broj bibilografskih jedinica Dalibora Brozovića je veći od tisuću (znanstveni članci i rasprave,[6] konferencijska priopćenja,[7] knjige ili poglavlja,[8] stručni članci i rasprave,[9] pregledni članci,[10] ostali tekstovi[11]).
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.