Dmitrij Ivanovič Mendeljejev
ruski kemičar / From Wikipedia, the free encyclopedia
Dmitrij Ivanovič Mendeljejev (rus. Дми́трий Ива́нович Менделе́ев, Tobolsk, 8. veljače 1834. – Sankt Peterburg 2. veljače 1907.), ruski kemičar. Diplomirao je 1855. na Glavnom pedagoškom institutu u Sankt Peterburgu, zaposlio se na liceju (općeobrazovna srednja škola, kao kod nas gimnazija) u Odesi, da bi se nedugo zatim vratio u Sankt Peterburg i obranio magistarsku radnju. Godine 1859. do 1861. boravio je u inozemstvu, pretežito u Heidelbergu. Nakon povratka u Sankt Peterburg objavio je udžbenik Organska kemija (rus. Organičeskaja himija, 1861.), a u Bakuu proučavao dobivanje i preradbu nafte. Slijedila je profesura na Tehnološkom institutu (1864.), pa doktorska disertacija (1865.) i izbor za profesora tehnologije, a zatim (1867.) za profesora opće kemije Sanktpeterburškoga sveučilišta. Sudjelovao je u osnivanju Ruskoga kemijskoga društva (1868.) i objavio udžbenik Osnove kemije (rus. Osnovi himii, I–II, 1869. – 1871.). Bavio se mnogim granama kemije i svojim je radovima mnogo pridonio razvoju ruske kemijske industrije i metalurgije. Istraživanjem fizikalnih svojstava plinova i kapljevina, neovisno o irskom kemičaru Thomasu Andrewsu (1813. – 1885.), došao je do pojma kritične temperature.
Dmitrij Ivanovič Mendeljejev | |
| |
Rođenje | 8. veljače 1834. Tobolsk, Tjumenjska oblast, Rusija |
---|---|
Smrt | 2. veljače 1907. Sankt Peterburg, Rusija |
Državljanstvo | Rus |
Polje | Kemija |
Institucija | Sveučilište u Sankt Peterburgu |
Alma mater | Sveučilište u Sankt Peterburgu |
Akademski mentor | Gustav Robert Kirchhoff |
Poznat po | Periodni sustav elemenata |
Istaknute nagrade | Član Kraljevskog društva (1892.) |
Portal o životopisima |
Njegov je najveći doprinos vezan uz periodni sustav kemijskih elemenata. Iako su neki kemičari i prije uočili periodičnost svojstava kemijskih elemenata, Mendeljejev je prvi uvidio važnost tog otkrića (1869.). Tada poznate elemente poredao je po rastućim relativnim atomskim masama i u tablici im dao mjesta koja im prirodno pripadaju na temelju periodičnosti njihovih svojstava. U konačnom obliku periodnoga sustava (1871.) ostavio je prazna mjesta za do tada nepoznate kemijske elemente, predvidjevši tako svojstva za 3 poslije otkrivena elementa (skandij, galij i germanij). Njegova tablica periodnoga sustava elemenata postala je tako osnovicom za razumijevanje temeljnih zakonitosti kemijskih znanosti, građe elemenata i spojeva i njihovih reakcija. Od 1876. bio je dopisni član Ruske akademije znanosti, ali 1880. nije bio izabran za redovitog člana, jer se većina akademika nije slagala s njegovim kritikama stanja u ruskoj znanosti, školstvu i gospodarstvu. Zbog političkog neslaganja s tadašnjim režimom, napustio je 1890. katedru i 1893. prihvatio dužnost ravnatelja Središnjeg ureda za mjere i utege te u metrologiji ostao djelatan sve do smrti.[1]