Elektrolučno zavarivanje
From Wikipedia, the free encyclopedia
Elektrolučno zavarivanje jedan je od najčešće upotrebljavanih načina zavarivanja u praksi. Izvor energije za zavarivanje je električni luk. Dio koji se zavaruje obično je plosnat, dok je elektroda štapičasta. Ako se elektroda ne tali (ugljena, volframova), zavarivati se može bez dodavanja ili s dodavanjem materijala. Pri zavarivanju taljivom elektrodom, ona je ujedno dodatni materijal (obično istorodan s osnovnim materijalom koji se zavaruje).
Elektrode za zavarivanje mogu biti gole (ugljeni ili metalni štap, žica ili traka), obložene (metalna jezgra, a obloga mineralni materijal) ili punjene (mineralna jezgra i metalna obloga) ili nekih drugih oblika. Dodatni materijali i elektrode za elektrolučno zavarivanje (i druge načine zavarivanja) su standardizirani za pojedine načine zavarivanja i prema vrsti osnovnog materijala. Priprema, odnosno oblici dodirnih površina koje se zavaruju i njihovih rubova, je standardizirana za pojedine načine zavarivanja i prema vrsti osnovnog materijala.
Što se tiče okoliša u kojem gori električni luk, razlikuje se zavarivanje na zraku, u neutralnim (inertnim) zaštitnim plinovima (argon, helij), u aktivnim zaštitnim plinovima (ugljikov dioksid), u smjesi plinova (argon, ugljikov dioksid, kisik, helij), pod troskom (mineralni prašci), te u posebnim okolnostima (pod vodom, u vakuumu, u bestežinskom stanju). Vrste zaštitnih plinova i plinskih smjesa za zavarivanje i za postupke srodne zavarivanju (na primjer EN 439: 1995.), te zaštitni prašci (na primjer EN 760: 1996.) su standardizirani.[1]
Za elektrolučno zavarivanje se koristi izmjenična električna struja niskog električnog napona od 15 do 50 V, a velike jakosti struje, koja se kreće od 60 do 100 A, a u naročitim slučajevima i do 1 000 A. Zbog toga se električna struja iz gradske mreže, čiji je električni napon uglavnom 220 V ili 380 V, pretvara (transformira) u struju nižeg napona. Pri elektrolučnom zavarivanju pomoću elektroda uspostavljamo i održavamo električni luk, a zbog visoke temperature električnog luka elektroda se tali i stvara zavar.[2]