From Wikipedia, the free encyclopedia
Eligio Legović (Kaštelir kraj Poreča, 20. lipnja 1949.), hrvatski arhitekt.
Eligio Legović rođen je u Kašteliru kod Poreča 20. lipnja 1949. godine. Nakon završene gimnazije odlazi u Zagreb gdje studira na Arhitektonskom fakultetu, na kome je diplomirao 1972. godine. 1982. godine stiče diplomu i na Arhitektonskom fakultetu u Veneciji.
Od 1973.- do 1976. radi u projektnoj organizaciji „Urbis 72”, a od 1976. do 1982. u porečkom „Geoprojektu”. 1983. godine vraća se u „Urbis 72” gdje radi do 1993. godine kada osniva Arhitektonski studio d.o.o. Poreč.
1994. godina najznačajnija je u njegovom stvaralaštvu. Te su mu godine dodijeljene nagrade Zagrebačkog salona arhitekture i Grada Poreča za Biskupsku palaču u Poreču. Iste godine dovršava i svoje najznačajnije ostvarenje- pastoralno središte i crkvu Majke Božje Žalosne u Murinama kod Umaga (1992. – 1994.). 1996. sakralni kompleks u Murinama predstavljen je svjetskoj javnosti na međunarodnoj izložbi u Bologni i na 19. međunarodnom kongresu arhitekata u Barceloni.
Prema arhitektu Antoniju Rubbiju pojava Eligija Legovića u istarskoj arhitekturi „predstavlja nastavak razvoja arhitektonske misli pulskog kruka arhitekata iz Italije ( Pauletta, Heininger, Bearz i Brussi). Školovan u Zagrebu i Veneciji, Legović će potpuno izgraditi samosvojni arhitektonski vokabular, koji će uvelike biti određen hrvatskim i romanskim slojevima kulture u Istri“, (A. Rubbi- Tri nova objekta porečkog arhitekta Eligija Legovića, Novi List – Glas Istre, 10.07. 1990.).
Ostvarenja Eligia Legovića dosljedno poštuju materijalne i duhovne odrednice istarskog ambijenta. Cjelokupni spektar vrijednosti njegove arhitekture izvire iz čistoće arhitektonske kompozicije i autentične interpretacije postmoderne arhitekture. Među najznačajnijim Legovićevim ostvarenjima nastalim u vremenskom rasponu od 1976. do 2002. godine su: stambena zgrada s poštanskim uredom u Livadama kod Motovuna (1981.), dogradnja osnovne škole u Taru (1991.), Biskupska palača u Poreču (1992.), pastoralno središte i crkva Majke Božje Žalosne u Murinama kod Umaga (1994.), kuća za odmor na Ižu (1997.) i crkva sv. Nikole putnika u Puli (2001.)
Pastoralno središte i crkva Majke Božje Žalosne u Murinama kod Umaga jedno je od najznačajnijih ostvarenja hrvatske arhitekture s kraja 20. stoljeća. Gotovo nestvarno u prostoru u kome je niklo, lagano nijansiranim crvenkastim tonom pročelja s reduciranim detaljima bijelih ploha (vijenci, polukružna propovjedaonica na pročelju), kao da izrasta iz okolnog ambijenta istarske crljenice i stapa se s beskrajnim nebeskim plavetnilom. Začuđujuće jednostavnosti tlocrta, kompleks, koga čine longitudinala crkve sa sakristijom, župni ured s učionicom i pratećim prostorijama te odvojeni kampanilom, povezan s ostatkom kompleksa natkrivenim trijemom, Legović doslovce upisuje unutar kružnice, podsjećajući nas na jedan od najstarijih i nikad riješenih geometrijskih problema- izračunavanje kvadrature kruga. Mogli bi reći da Legović Murinskim kompleksom metafizičnost mediteranskog ugođaja crpi u kontrapunktu između, s jedne strane stroge racionalnosti i pragme, te neočekivanih i ponekad duhovitih detalja, kao što je primjerice asimetrijski glavni ulaz u crkvu s postrance dislociranim križem (isti će detalj ponoviti i u svetištu crkve) ili pak vanjskom ugaonom propovjedaonicom, ispod koje, iz popločenog trijema strši prirodno kamenje. S druge strane Legović smjelo desemantizira i poigrava se s nekim klasičnim značenjima iz svijeta građenja, primjerice poigravajući se odnosom prozor – vrata, koji kod njega prelaze u jedinstveni pojam vrataprozora. Shodno trenutnim zadatostima otvori na desnom zidu crkve mogu istovremeno biti i vrata i prozori ili pak jedno od to dvoje, čime se za velike posječenosti ili pak vrućih dana prostor crkve vrlo jednostavno može proširiti i na bočno dvorište. Kako će pisati Antonio Rubbi: “U gotovo neizražajnom ruralnom ambijentu u kojem nije postojala dominanta, radi davanja osnovnog obilježja karakteru kompozicije naselja, stvoren je takav sakralni kompleks koji se harmonično uklopio u širi okolni prostor podarivši mu svojom uravnoteženom ritmikom jasno vidljivu novu umjetničku dimenziju”. Prema Rubbiju, U Legovićevom slučaju prihvaćanjem “pozitivnih rezultata moderne arhitekture mediteranske provenijencije”. Ne manje značenje ima odnos prema tradicijskom graditeljstvu. “Kao arhitekt koji radi u Istri”, izjavit će Legović tijekom jednog razgovora za ČIP, “imam veliku sreću jer živim u pravom krajoliku za arhitekturu. Sam taj krajolik sazdan je tradicijom. Tradicija je za mene onaj kristalno čisti korpus istarske anonimne kuće i crkvice u krajoliku. Taj nejelementarniji praoblik, ta četiri zida lijepih proporcija, točnih dimenzija u odnosu na krajolik, osvijetljen jakim ljetnim suncem postaje tjelesniji, postojaniji, dok pod blijedim zimskim suncem kao da gubi na težini, postaje apstraktniji. Prostore koje međusobno tvore ti elementarni kubusi, ili sliku dugačkih zidova koji nastaju njihovim nizanjem, mislim da nosim u podsvijesti, sjećam ih se od najranijeg djetinjstva”. Dakako, uz te dvije tradicije, neizostavna je i autorska kreacija, ali i isticanje uzora i interes za suvremena arhitektonska kretanja. Legovića će kao uzore istaknuti Tadao Anda i Alvara Sizu. Ando, je prema njemu pretvorio prostor u samu svjetlost, dok su Siza “…i njegovi asketski zidovi, kristalni kubusi, arhitektura bez naglašenih detalja, postoji samo ono što mora postojati, jedan materijal- kao da nema materijala, materija- zid pretvorena u riječ – zid“- rekli bi, baš kao što je i njegov kompleks u Murinama.
(projekt 1976.)
(projekt 1976.)
(projekt 1976.)
(projekt 1976.)
(projekt 1976.)
(projekt 1977.)
(projekt 1978.)
(projekt 1978.)
(projekt 1979.)
(projekt 1980.)
(projekt 1980.)
(projekt 1980.)
(projekt 1980.)
(projekt 1981.)
(projekt 1981.)
(projekt 1982.)
(projekt 1983.)
(projekt 1983.)
(projekt 1983.)
(projekt 1983.)
(projekt 1985.)
(projekt 1986.)
(projekt 1982.)
(projekt 1987.)
(projekt 1988.)
(projekt 1987.)
(projekt 1990.)
(projekt 1990.)
(projekt 1990.)
(projekt 1990.)
(projekt 1991.)
(projekt 1991.)
(projekt 1992.)
(projekt 1993.)
(projekt 1993.)
(projekt 1995.)
(projekt 1996.)
(projekt 1994.)
(projekt 1995.)
(projekt 1998.)
(projekt 1998.)
(projekt 1999.)
(projekt 1999.)
(projekt 1995.)
(projekt 2000.)
(projekt 1993.)
(projekt 1993.)
(projekt1997.)
(projekt 2000.)
(projekt 2001.)
( u izvedbi )
( u izvedbi)
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.