Srednjovjekovna književnost
From Wikipedia, the free encyclopedia
Europska srednjovjekovna književnost obuhvaća razdoblje od 5. do 15. stoljeća. Srednjovjekovni svjetonazori uvelike su utjecali na književnost, koja je bila nabožna ili svjetovna. Veliki utjecaj crkve ostavio je traga na svemu, pa tako i na književnosti. Pojavljuju se dva pravca: skolastika, koja racionalnim idejama spoznaje vjerske istine i mistika, koja spoznaje vjeru intuitivno, osjećajno.
Povijesni događaji koji obilježavaju srednji vijek su Pad Zapadnog Rimskog Carstva (476.) i otkriće Amerike (1492.).
Od književnih vrsta srednji vijek poznaje lirska, epska i dramska djela. Jezici u književnosti srednjeg vijeka su latinski jezik i narodni jezici europskih naroda. Od epskih djela u ovom razdoblju svakako valja spomenuti viteške romane (Roman o Tristanu i Izoldi, Aleksandrida, Rumanac Trojski) te nacionalne epove pisane na narodnim jezicima (španjolska Pjesma o Cidu, francuska Pjesma o Rolandu, njemačka Pjesma o Nibelunzima, ruska Slovo o polku Igorovu, finska Kalevala i engleski Beowulf). Lirika obiluje religioznim temama, ali treba upozoriti na djela svjetovne tematike (Carmina Burana) kao i na trubadursku liriku Provance i autora koji se tamo javljaju (npr. Bertrand Ventardorn), te njemačke ljubavne pjesme minnesange. Dramska književnost srednjeg vijeka temelji se na liturgijskoj drami, moralitetu, mirakulu i pasiji. Usporedno s religijskim temama u drami razvijaju se i svjetovni oblici pučkog kazališta (farsa, mim).