Fenolftalein
From Wikipedia, the free encyclopedia
Fenolftalein je bijeli kristalni prah, jedan od najpoznatijih indikatora. Otkrio ga je 1871. Adolf von Baeyer. Na sobnoj je temperaturi u tekućem stanju. Kemijski je spoj s formulom C20H14O4. često se označava s "HIN" ili "phph".
Fenolftalein je kemijski pokazatelj koji mijenja boju u odnosu na sredinu. Ako je sredina jako kisela, mijenja boju u narančastu, a ako je sredina razrjeđena ostaje bezbojan. U koncentriranoj lužini fenolftalein je bezbojan, dok je u razrjeđenoj lužini on purpuran.