From Wikipedia, the free encyclopedia
Francis Jean Marcel Poulenc (Pariz, 7. siječnja 1899. – Pariz, 30. siječnja 1963.) je bio francuski skladatelj i pijanist. Pripadao je francuskoj grupi skladatelja Les Six. Skladao je raznovrsna djela poput solo pjesama, klavirske, oratorijske, orkestralne, operne, baletne te crkvene glazbe.
Francis Poulenc | |
---|---|
Životopisni podatci | |
Rodno ime | Francis Jean Marcel Poulenc |
Rođenje | 7. siječnja 1899., Pariz, Francuska |
Smrt | 30. siječnja 1963., Pariz, Francuska |
Djelo | |
Poznatija djela | La Voix Humaine Razgovori karmelićanki Les mamelles de Tirésias |
Portal o glazbi | |
Portal o životopisima |
Francuska grupa skladatelja Les Six sastojala se od šest mladih skladatelja s područja Francuske i Švicarske. Ostali članovi skupine bili su D. Milhaud, G. Auric, L. Durey, A. Honegger i G. Tailleferre. U usporedbi s drugim članovima Šestorice (Les Six), Poulenc ostaje umjetnik osobnih crta; on ne eksperimentira s ekstremnim rješenjima, već inventivno osvježuje i obogaćuje naslijeđene okvire izgrađujući na svoj način glazbeni jezik dvadesetog stoljeća.
Poulencova se umjetnost kreće oko dva pola: on oblikuje religiozne ugođaje (misa, Moteti za pokoru, Litanije crnoj Madoni, Stabat mater, 1951), a drugdje naglašuje svjetovne elemente koji se iživljuju čas u satiri i parodiranju, čas u gotovo sentimentalnoj mekoći, čas opet u raspojasanoj vedrini.
Prilično produktivan, Poulenc je napisao mnogo instrumentalnih skladbi: niz sonata (za dva klarineta, 1918, za klarinet i fagot, 1922, za rog, trublju i pozaunu, 1922, za flautu i klavir, 1957, za klarinet i klavir, 1962, za obou i klavir, 1962, za klavir četveroručno, 1918, za dva klavira, 1953), trio za klavir, obou i fagot (1924-25), klavirska djela (Mouvements perpetuels, 1918, Promenades, 1921), Concert champêtre za klavir i orkestar, koncert za klavir i orkestar (1949), koncert za dva klavira i orkestar (1932), koncert za orgulje i orkestar (1938), sinfoniettu (1950). Njegovo je posljednje instrumentalno djelo Sept répons des Ténèbres za orkestar (1963). Na vokalno-instrumentalnom području nastale su brojne popijevke, Crnačka rapsodija za glasove i instrumentalni sastav (1917), Le Bestiaire za glas, gudački kvartet, flautu, klarinet i fagot (1919), kantata za dvostruki mješoviti zbor a cappella Figure humaine (1943), prava himna slobodi i ljudskom dostojanstvu, u ratnim danima velikih poniženja i stradanja. Vrijedne je priloge ovaj umjetnik dao glazbenoj pozornici. Napisao je balete Les Biches (1924) i Les animaux modèles (1942) i opere Les mamelles de Tirésias (1947), Le Dialogue des Carmélites (1957), potresnu tragediju o stradanju redovnica u jednom samostanu u doba francuske revolucije, nadalje La voix humaine (1959) i lirsku scenu La dame de Monte Carlo (1961).
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Francis Poulenc | |
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Francis Poulenc | |
Wikicitati imaju zbirke citata o temi Francis Poulenc |
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.