Novogrčki jezik
From Wikipedia, the free encyclopedia
Novogrčki (moderni grčki; ISO 639-3: ell; helenski, grčki: Ελληνική γλώσσα) službeni je jezik Grčke i grčkog dijela Cipra, a od 1981. jedan je od službenih jezika EU. Govori ga i znatan broj iseljenika grčkog porijekla, najviše u Sjevernoj Americi, Njemačkoj, Australiji, Velikoj Bitaniji, Italiji i Albaniji.
Kratke činjenice
Novogrčki jezik | |
Ελληνική γλώσσα – Ελληνικά | |
Države | Grčka Cipar Albanija Armenija Turska i dr. |
Regije | Prvenstveno Grčka |
Etnicitet | Grci |
Govornici | 12 milijuna (2014.)[1] |
Rang | 74. |
Razredba | indoeuropski helenski grčki |
Pismo | Grčki alfabet |
Službeni status | |
Služben u | Grčka Cipar EU |
Ustanova | Centar za grčki jezik |
Jezični kôd | |
ISO 639-1 | el |
ISO 639-2 | gre (B) / ell (T) |
ISO 639-3 | ell |
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) |
Zatvori
Grčki jezik je jedan od šest helenskih jezika koji pripada atičkoj skupini indoeuropske jezične porodice, a govori ga preko 12 000 000 Grka: 10 700 000 u Grčkoj (2002. godine), 689 000 na Cipru (2002.), i u drugim državama. Postoje 3 dijalekta:
- arhaično literalno narječje katarevusa
- dimotiki, danas službeni jezik
- sarakačansko narječje, u stvari možda i zaseban jezik kojim se služe Sarakačani ili Karakačani, pastirsko aromunsko pleme iz sjeverne Grčke, Makedonije i Bugarske.