Hans Christian Ørsted
From Wikipedia, the free encyclopedia
Hans Christian Ørsted (Rudkøbing, 14. kolovoza 1777. – Kopenhagen, 9. ožujka 1851.), danski fizičar i kemičar. Doktorirao (1799.) na Sveučilištu u Kopenhagenu gdje je od 1806. bio profesor. Godine 1820. primijetio je da se magnetna igla zakreće okomito na smjer žice kojom teče istosmjerna struja i tako otkrio magnetski učinak električne struje. Iste godine izdvojio je alkaloid piperin iz papra, a 1825. prvi je dobio aluminij iz oksida. Osnovao je (1824.) društvo za popularizaciju znanosti, koje od 1908. danskim fizičarima dodjeljuje Ørstedovu medalju za značajna postignuća, a 1829. utemeljio je Kraljevski politehnički Institut u kojem je bio prvi ravnatelj. Po njem je 1932. bila nazvana jedinica za jakost magnetskoga polja, ersted, u danas napuštenome CGSm-sustavu. Član Kraljevske švedske akademije znanosti od 1822.[1]
Hans Christian Ørsted | |
| |
Rođenje | 14. kolovoza 1777. Rudkøbing, Danska |
---|---|
Smrt | 9. ožujka 1851. Kopenhagen, Danska |
Državljanstvo | Dansko |
Narodnost | Danac |
Polje | Fizika, kemija |
Institucija | Sveučilište u Kopenhagenu Kraljevski politehnički Institut |
Alma mater | Sveučilište u Kopenhagenu |
Poznat po | Elektromagnetizmu i magnetskom učinku električne struje Prvi dobio aluminij iz oksida |
Istaknute nagrade | Copleyeva medalja (1820.) |
Portal o životopisima |
U starijim je izvorima njegovo prezime zapisano kao Oersted ili (rjeđe) Orsted. Ørstedov rad nadahnut je razmišljanjima Immanuela Kanta.[2] Najpoznatiji je po tome što je otkrio vezu između elektriciteta i magnetizma, danas poznatu kao elektromagnetizam.