From Wikipedia, the free encyclopedia
Hiperbarična medicina je specifična medicinska disciplina koja proučava i u praksi primjenjuje povoljne terapijske učinke kisika pod povišenim tlakom i atmosfere povišenog tlaka uopće.
Hiperbarična medicina temelji se na prirodnom lijeku: čistom (100%) medicinskom kisiku koji se primjenjuje pod povišenim tlakom (višem od atmosferskog koji na površini mora iznosi 1 bar) u tzv. hiperbaričnim barokomorama.
Na prvom svjetskom kongresu medicine u Amsterdamu dr. J. H. Jakobson iz bolnice Mount Sinaj, svoje izlaganje započeo je riječima:
Prvi put u povijesti medicine s primjenom stlačenog plina u liječenju medicinskih poremećaja, daleke 1662. godine započeo je britanski svećenik po imenu Henshau. U to vrijeme je stlačeni zrak u zatvorenoj komori poznat je "Domicillium". Bez jasnih dokaza, Henshau iznosi pretpostavke da akutni poremećaji svih vrsta mogu imati koristi od povišenog tlaka. Francuski znanstvenik Antoine Lavoisier (1743-1794) otkriva da se plinovi prilikom disanja razmjenjuju u plućima i da se udahnuti kisik u plućima zamjenjuje ugljičnim dioksidom, a da se dušik izbacuje iz pluća u nepromijenjenom obliku. Kada je Joseph Pristley 1772. godine otkrio toksične osobine kisika on započinje eksperimente na životinjama, a kasnije i na ljudima u barokomorama.[1]
Joseph Pristley (1733-1804) nakon pronalaska kisika prvi postavlja sumnju da je moguće njegovo štetno djelovanje na organizam čovjeka. - (Beddos) - i - (Watt) - 1799. godine opisuju promjene na plućima mačića koje su eksperimentalno izlagani zraku s 80% kisika. Francuski kirurg Fontaine projektira pokretnu komoru, čiji rad zasniva na povećanju tlaka zraka u komori i tim postupkom povećava količinu kisika u krvi bolesnika za vrijeme davanja dušik-oksidula kao anestetika, čime je sprječavao pad razine kisika u krvi, što se događa prilikom operativnih zahvata u dubokoj anesteziji.
Godine 1900. Kaningem je primijetio različitost promjena u zdravstvenom stanju bolesnika koji boluju od iste vrste kardiovaskularnih bolesti, u zavisnosti od nadmorske visine na kojoj žive. On to povezuje s promjenom atmosferskog tlaka i donosi zaključak da je razlog za to povišeni atmosferski tlak. Na temelju ovih saznanja konstruira valjkastu komoru veličine 3 m 27 m i istu koristi za liječenje bolesti srca, visoki krvni tlak (hipertenziju), reumatsku groznicu, šećerne i mnoge druge bolesti. Nažalost primjena ove komore se nije dugo održala, jer medicinski autoriteti toga vremena nisu imali razumijevanja za ovakav način liječenja.
Za početak suvremene hiperbarične medicine uzima se 1937. godina, kada su Benke i Šeiv počeli koristiti hiperbaričnu komoru za liječenje dekompresijske bolesti ronilaca. Od 1955. godine Churchill i Davidson koriste hiperbaričnu oksigenaciju i za liječenje drugih bolesti i rana koje su nastale kod oboljelih od karcinoma kao posljedica radioterapije.
Berm u Nizozemskoj 1956. izvodi prvu operaciju na srcu u hiperbaričnoj komori, a iste godine u Europi počinje i sve češći primjena hiperbaričnog kisika u medicinskoj praksi. Od trenutka uvođenja u liječničku praksu hiperbarična medicina prolazi kroz više faza razvoja od masovnog prihvaćanja do povremene stagnacije u razvoju. Češća primjena HBO (hiperbarične oksigenoterapije) kao osnovne metode hiperbarične medicine u liječenju sve većeg broja bolesti uvjetovala je razvoj ove grane medicine i njeno izdvajanje iz pomorske medicine (koja se uglavnom bavi selekcijom, trenažom i liječenjem ronilaca) i razvija kao posebna podspecijalistička grana pomorske medicine namijenjena liječenju bolesnika.
Udisanjem zraka, pri normalnom tlaku, zasićenost hemoglobina kisikom iznosi 97%. U 100 ml krvi ima 19,5% vol/% kemijski vezanog kisika i 0,32% vol/% kisika otopljenog u plazmi. Ako se udiše 100% kisik pri normalnom tlaku u plazmi se otapa 2,09 (vol%), a pri udisanju kisika u hiperbaričnim uvjetima pri tlaku 3 bara, postotak otopljenog kisika u plazmi raste na 6,2 vol% (ova količina jednaka je količini kisika koji tkiva u mirovanju troše između arterijskog i venskog dela kapilara), dok hemoglobin veže 20.1 vol/% kemijskim putem.
Tlak(bar) | 21%kisik(vol%) | 100%kisik(vol%) |
---|---|---|
1 | 0,32 | 2,09 |
1,5 | 0,61 | 3,26 |
2 | 0,81 | 4,44 |
2,5 | 1,06 | 5,62 |
3 | 1,31 | 6,20 |
Pri tome kisik otopljen u plazmi dopire i do najudaljenijih stanica za razliku od eritrocita, (kao glavnih nositelja kisika pri normalnom disanju), koji zbog svoje veličine i neelastičnosti nemaju tu sposobnost. Ova nesposobnost eritrocita još više dolazi do izražaja kod, trovanja ugljičnim monoksidom, bolešću izazvanog suženja lumena kapilara, i otoka tkiva. Veliki broj bolesti u svojoj osnovi ima hipoksiju i hipoksemiju (nedostatak kisika) u svojim organima, tkivima i stanicama, uzrokovan različitim mehanizmima. Kako je nedostatak kisika poguban za svaku stanicu organizma, hiperbarični kisik se primjenjuje kao lijek i ima zadatak da ispravi ove poremećaje, što on čini kroz visoke vrijednosti kisika otopljena u krvi pri njegovom udisanju u koncentraciji od 100% na pritisku od 1,5 do 3 bar-a, (prosječno 2,0 do 2,5 bar-a).
Rezultati HBOT | Mehanizam djelovanja HBOT |
Difuzno povećana razina kisika u stanicama na račun fizički otopljenog kisika u plazmi | Smanjuje upalnu reakciju u tkivu uklanjanjem hipoksije, opsega (i do 1 / 6 u odnosu na površinu mora) i brzine otapanja mjehurića zraka u krvi i tkivnim tekućinama, što dovodi do njihovog bržeg uklanjanja iz organizma. |
Povećana obrambena sposobnost organizma | Povećava fagocitnu sposobnost leukocita, ima izravno bakteriostatsko i baktericidno djelovanje najviše izraženo kod anaeroba (ometanjem metabolizma na kisik osjetljivih mikroorganizama), |
Poboljšano djelovanje pojedinih lijekova | Poboljšava djelovanje određenih antibiotika, diuretika, antiaritmika i citostatika |
Povoljan utjecaj na jačanje imuniteta | U prisustvu kisika pojačava se imuni odgovor stanica |
Snažan antiedematozni učinak u tkivima | Manji otok tkiva i poboljšana cirkulacije krvi; uvjetovana je vazokonstrikcijom krvnih žila, smanjenom gustoćom plazme, povećanom elastičnošću membrane eritrocita, manjim slepljivanjem trombocita i leukocita i ubrzanim stvaranjem nove mreže krvnih kapilara. |
Povećana razina antioksidacijske obrane organizma | Normalizira energetske, metaboličke i funkcionalne procese u stanici i tako usporava procese starenja stanica, |
Poboljšano stanje organizma tijekom i nakon radioterapije | Povećava osjetljivost stanica nekih tumora na ionizirajuće zračenje i smanjuje neželjene efekte zračenja; kroz brže zarastanje radijacijom izazvanih nekrotičnih oštećenja |
Ubrzano zarastanje rana i kostiju | Aktiviranjem hipoksijom narušenog procesa biosinteze i regeneracija, omogućava zarastanje kroničnih rana, (kroz bolju produkciju kolagena koji predstavlja osnovu (potku) za brzu regeneraciju rana) i stimulacijom kapilarne proliferacije u kostima koja izaziva osteoklastičnu aktivnost i uklanja nekrotično i infekcijom oštećeno koštano tkivo. |
Ometanje stvaranja toksičnih metabolita u organizmu | Potiče detoksikaciju i deblokiranje toksinima aktiviranog hemoglobina, mioglobina i citohromoksidaze što je značajno kod trovanja ugljičnim monoksidom i drugim otrovnim plinovima i parama. |
Ubrzan oporavak živčanog tkiva | Poboljšava provodljivost živaca (regeneracija omotača) i smanjuje njihov spazam, a djeluje i antistresno. |
Poboljšana tjelesna kondicija i psihičko stanje | Kod sportaša djeluje na brži oporavak nakon ozljeda i brže stjecanje psihofizičke kondicija (uklanjanjem mliječne kiseline i drugih produkata metabolizma u mišićima tijekom intenzivnog rada), a kod biznismene djeluje psihostabilizacijom stresom narušenih procesa, i smanjenjem faktora rizika (hipoksija, visoka razina šećera i masnoće u krvi itd.), u organizmu. Primijenjen, neposredno prije izlaganja većim naprezanjima, povećava radnu sposobnost za oko 20 %, a izdržljivost za 35 %, više sati nakon terapije. |
Sljedeće indikacije odobrene su za uporabu hiperbarične oskigenoterapije, na temelju odluke Odbora za kisik, UHMS;[4]
1. HITNA STANJA
2. U KIRURGIJI
3. U NEUROLOGIJI I NEUROKIRURGIJI
4. U OTORINOLARINGOLOGIJI
5. U OFTALMOLOGIJI
6. U INTERNOJ MEDICINI
Liste indikacija su puno šire od ovdje navedenog gdje smo nastojali prikazati najučestalije koje se primenjuju u Hrvatskoj.,[5],[6][7]
Bolesnik koji se podvrgava HBOT mora biti spreman na potpunu suradnju s medicinskim osobljem, strpljiv i discipliniran u provedbi sljedećih sanitarno-tehničkih i sigurnosnih procedura:
Proces liječenja u barokomorama prolazi kroz više faza koje moraju osigurati maksimalnu sigurnost i visoku kvalitetu liječenja.
Stanica na tekući (ili plinoviti) kisik za opskrbu barokomora 100% kisikom podliježe svakodnevnoj kontroli tijekom HBOT. Rad u hiperbaričnom centru mora započeti sljedećim pripremnim radnjama:
Prije prijema pacijenta za liječenje u barokomori potrebno je steći uvid u kompletnu medicinsku dokumentaciju i uzeti iscrpno anamnezu drugih bolesti, kako bi se otkrila eventualna ograničenja za ovaj vid terapije. Priprema pacijenta za boravak i liječenje u barokomori obuhvaća sljedeće procedure, kojima se konstatira da li je liječenje u baro komori moguće;
Boravak pacijenata u barokomori podrazumijeva i vođenje određene medicinske dokumentacije koja sadrži;
Opisana je u poglavlju; „Priprema bolesnika za HBOT“.
Nakon završetka ove faze pacijent ulazi u barokomoru i započinje proces liječenja koji se odvija prema niže navedenim fazama;
1. Provjetravanje Traje od 1-3 min i ima za cilj da se iz barokomore istisne zrak i postigne koncentracije kisika unutar komore od 85-95%, i nastavlja se fazom kompresije tijekom koje se postiže 100% koncentracije kisika
2. Kompresija Ima za cilj da s laganim prirasta tlaka (koji u prosjeku iznosi od 0,1 .kgc/sm2 do 1.kgc/sm2), dosegne željena razina tlaka određen za liječenje. U toku ove faze koja traje u prosjeku 10-15 min. (ovisno od brzine prirasta tlaka), raste temperatura i vlažnost zraka unutar barokomore.
3. Izopresija (liječenje HBO) Traje u prosjeku 40 do 90 minuta, na apsolutnom pritisku u prosjeku od 1,5 do 2,5 bara ovisno od prirode bolesti i svrhe liječenja. Prema potrebi, u ovoj fazi liječenja vrši se korekcija temperature i vlažnosti unutar komore posebnim postupkom provjetravanja u cilju stvaranja optimalnih uvjeta za liječenje bolesnika.
3. Dekompresija Započinje po isteku vremena izopresije pa sve do izjednačavanja tlaka u komori s atmosferskim pritiskom. Ova faza traje koliko i faza kompresije (10 do 15 min.).
Komplikacije tijekom HBOT su izuzetno rijetke, ako se prije liječenja provede propisani dijagnostički postupak, a u tijeku primijene sve procedure monitoringa. Prema istraživanjima Američkog udruženja za hiperbaričnu medicinu na oko 10.000 slučaja može doći do jedne komplikacije, što je iznimno rijetko.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.