Hrvatski povijesni prostor u mlađem kamenom dobu
From Wikipedia, the free encyclopedia
Mlađe kameno doba (neolitik, grč. νέoς: nov, mladi i λίϑoς: kamen)[1] je razdoblje prvih prapovijesnih zajednica utemeljenih na proizvodnji hrane, odnosno kultivaciji biljaka i domestikaciji životinja. Naziv je uveo britanski antropolog John Lubbock 1865. Uz to razdoblje usko je povezan i sjedilački način života u trajnim naseljima, u kojima se podižu prvi čvrsti stambeni objekti. Najtipičnija kulturna novina izradba je predmeta od keramike te primjena novih tehnika glačanja i brušenja kamena. Pojedine od tih pojava zabilježene su u nekim područjima (Bliski istok, jugoistočna Europa) i u ranijim razdobljima, poput protoneolitika i pretkeramičkoga neolitika, pa se zato samo one zajednice koje imaju sve spomenute elemente smatraju neolitičkima. Pojava metala, njegova razvijena proizvodnja, šira uporaba i primjena, obilježavaju kraj neolitičkoga razdoblja. Neolitik u jugoistočnoj Europi počinje oko 6500 pr. Kr., a završava polovicom IV. tisućljeća pr. Kr. (3500 pr. Kr.).[2]