Međunarodni standardni knjižni broj
From Wikipedia, the free encyclopedia
Međunarodni standardni knjižni broj (MSKB) ili ISBN (International Standard Book Number) jedinstveni je identifikator knjiga i drugih omeđenih publikacija bez obzira na medij na kojem se objavljuju.[1] Njegova primjena počinje 1966. godine, kada se počeo upotrebljavati u Velikoj Britaniji kao SBN (Standard Book Number = standardni knjižni broj), a obuhvaćao je samo izdavače s engleskog govornog područja. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća SBN postaje međunarodno prihvaćen i preimenovan je u ISBN. 1972. godine osnovan je Međunarodni ured za ISBN sa sjedištem u Berlinu koji koordinira rad nacionalnih ureda za ISBN i prati primjenu sustava. Hrvatski ured za ISBN djeluje pri Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.[2]
Broj je koji određuje publikaciju. Obično ga dodjeljuje ISBN ured u pojedinoj zemlji, u Hrvatskoj se on nalazi u sklopu Nacionalne i sveučilišne knjižnice. ISBN se dodjeljuje knjigama, ali ne samo knjigama, nego i brošurama, publikacijama na različitim medijima, didaktičkim kompletima, računalnim programima, zemljovidima namijenjenim tržištu i sl. Postupak dodijeljivanja je formalan i ne uvjetuje kakvoću sadržaja. Izostanak ISBN znači da se radi o vrlo staroj publikaciji izdanoj prije 1960. g., a ako se radi o novijoj onda je posrijedi manjkavost izdavača koja upućuje i na vjerojatnu slabiju vjerodostojnost publikacije.[3]