Jakov Franjo Edvard Stuart
From Wikipedia, the free encyclopedia
Jakov Franjo Edvard, princ od Walesa (10. lipnja 1688. – 1. siječnja 1766.), poznat kao Stari Pretendent, bio je sin kralja Jakova II., monarha triju kraljevina Engleske, Škotske i Irske i njegove druge žene Marije Modenske. Njegov otac, katolik, svrgnut je u Slavnoj revoluciji 1688., tek nekoliko mjeseci nakon njegova rođenja, te su njegova starija polusestra, protestantica Marija II. i njezin muž Vilim III. Oranski postali kraljem i kraljicom. Povelja o pravima iz 1689. i Zakon o nasljeđivanju iz 1701. odstranili su katolike s britanskoga prijestolja, te je Jakov odrastao u egzilu.
Jakov Franjo Edvard | |
---|---|
Jakov Franjo Edvard Stuart, "Stari Pretendent" | |
Jakobitski pretendent na prijestolja Engleske, Škotske i Irske | |
Vladavina | 16. rujna 1701.-1. siječnja 1766. |
Prethodnik | Jakov II. i VII. |
Nasljednik | Karlo "III." |
Supruga | Marija Klementina Sobjeska |
Djeca | Karlo Edvard Stuart Henrik Benedikt Stuart |
Puno ime | James Francis Edward Stuart |
Dinastija | Stuart |
Otac | Jakov II. i VII. |
Majka | Marija Modenska |
Rođenje | 10. lipnja 1688., palača sv. Jakova, London, Engleska |
Smrt | 1. siječnja 1766., palača Muti, Rim, Papinska država |
Pokop | Bazilika sv. Petra, Vatikan |
Vjera | rimokatolik |
Nakon smrti njegova oca 1701., Jakov je pretendirao na englesko, škotsko i irsko prijestolje kao Jakov III. Engleski i Irski i Jakov VIII. Škotski, u čemu je imao podršku svojih jakobitskih sljedbenika i svoga rođaka Luja XIV. Francuskoga. Neuspješno je pokušao povratiti vlast u Britaniji 1715., tijekom jakobitskoga ustanka.
Nakon njegove smrti 1766., njegov stariji sin Karlo Edvard Stuart nastavio je s pretenzijama na jakobitsko nasljeđe.