hrvatski književnik, pripovjedač i putopisac From Wikipedia, the free encyclopedia
Josip Joža Horvat (Kotoriba, 10. ožujka 1915. – Zagreb, 26. listopada 2012.[3]), bio je hrvatski književnik, pripovjedač i putopisac.
Joža Horvat | |
---|---|
Joža Horvat (2007.) | |
Puno ime | Josip Horvat |
Pseudonim | Joža |
Rođenje | 10. ožujka 1915., Kotoriba, Hrvatska |
Smrt | 26. listopada 2012., Zagreb, Hrvatska |
Zanimanje | književnik |
Nacionalnost | Hrvat |
Period pisanja | 1939. – 2005. |
Supruga | Renata Horvat (rođ. Jesensky)[1] |
Djeca | Radovan-Mićo († 1973.) Marko († 1975.)[2] |
Portal o životopisima |
Prvih deset godina života proveo je u Kotoribi.
Studirao je pedagogiju, filozofiju i književnost u Zagrebu i radio kao tajnik Matice hrvatske.[4] Bio je urednik Kola i časopisa Republika. Pisao je romane, pripovijetke, drame, filmske scenarije, novinske članke i radiodrame. Knjige su mu prevođene na ruski, poljski, češki, slovački, mađarski, bugarski, albanski, kineski, slovenski kao i na esperanto jezik.[5]
Objavio roman Sedmi b (1939.), a tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata pisao je duhovite crtice i pripovijesti o ratnom i mirnodobnom životu.
Dva je puta, 1965. – 1967. i 1973. godine brodovima Besa i Modra lasta putovao je oko svijeta, što je postalo temom njegovih putopisa.[6]
Najznačajnija su mu djela putopisi brodski dnevnik Besa (1973.) i Molitva prije plovidbe (1995.).
Napisao je i nekoliko komedija, drama i filmskih scenarija.
Posljednjih godina života živio je u Zagrebu, ali značajni dio svojeg vremena provodio je i na imanju u Gorskom kotaru. Bez obzira na visoku dob, bio je vitalan i lucidan.
U hrvatskoj povijesti ostat će zapamćen i kao prvi Hrvat koji je oplovio svijet športskim jedrenjakom (s njim je bila i posada: supruga Renata, prva Hrvatica koja je oplovila svijet,[7][8] sin Marko, te Vladimir Hrlić).[9] Plovidba je trajala 23 mjeseca, a brod je prošao rutu Kotor-Brindisi-Palermo-Cagliari-Alžir-La Garrucha-Gibraltar-Tanger-Rabat-Casablanca-Agadir-La Luz-Hierro-Fort de France-Tortuga-La Guaira-Panamski kanal-Galapagos-Makemo-Tahiti-Moorea-BoraBora-PagoPago-Apia-Port Vila-Port Moresby-Torresov tjesnac-Cocoanut-Dilly-Kupang-Banjuwangi-Džakarta-Singapur-Weh-Colombo-Cochin-Aden-Port Sudan-Marsa-Oseif-Sueski tjesnac-Rodos-Krf-Bari-Kotor.[10]
Krajem 2005. godine objavio je memoare pod naslovom Svjedok prolaznosti, kao završno djelo u nizu njegovih izabranih djela. U toj knjizi opisao je svoj cjelokupni životni put, od rođenja i djetinjstva do odlaska u Zagreb, u partizane, kao i poslijeratni period u kojem je zbog svojega djela Ciguli Miguli bio označen kao neprijatelj Partije i nakratko uklonjen iz javnog života.
Svjedok prolaznosti prvi je put javno predstavljen 21. prosinca 2005. godine u Čakovcu.
Njegov roman za mlade Waitapu preveden je i na kineski (prijevod Hua Guozhua) kao Wakajtapu. Prijevod na kineski išao je preko esperantskog prijevoda.[11][12]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.