John od Gaunta, 1. vojvoda od Lancastera
From Wikipedia, the free encyclopedia
John od Gaunta, 1. vojvoda od Lancastera (6. ožujka 1340. – 3. veljače 1399.) bio je engleski princ, vojskovođa i državnik. Bio je treći od pet sinova engleskog kralja Eduarda III. koji su preživjeli do odrasle dobi. Zbog svoga kraljevskog podrijetla, povoljnih brakova i nekoliko velikodušnih zemljišnih davanja, Gaunt je bio jedan od najbogatijih ljudi svoje ere i utjecajna figura za vrijeme vladavine i njegova oca Eduarda i njegova nećaka Rikarda II. Kao vojvoda od Lancastera utemeljitelj je kraljevske kuće Lancaster, čiji su članovi nakon njegove smrti stupili na prijestolje. Ime je ponio po rodnom gradu, Gentu, koji se na nepravilnom engleskom zvao Gaunt. Kada je kasnije u životu postao nepopularan, širile su se jezive glasine i ismijavanja da je on zapravo sin mesara iz Genta, možda zato što Eduard III. nije bio prisutan pri rođenju. Ta ga je priča uvijek tjerala na bijes.[2]
John od Gaunta, 1. vojvoda od Lancastera | |||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Portret koji je oko 1593. naručio Sir Edward Hoby za dvorac Queenborough, vjerojatno zasnovan na Gauntovu nadgrobnom spomeniku.[1] Njegov tabard prikazuje kraljevski grb Kastilje i Leona, uz grb Plantageneta s heraldičkim razlikovanjem. | |||||||||||||||
Vojvoda od Lancastera | |||||||||||||||
Vladavina | 13. studenoga 1362. – 3. veljače 1399. | ||||||||||||||
Nasljednik | Henry Bolingbroke | ||||||||||||||
Vojvoda od Akvitanije (kao John II.) | |||||||||||||||
Vladavina | 2. ožujka 1390. – 3. veljače 1399. | ||||||||||||||
Prethodnik | Rikard II. | ||||||||||||||
Kastiljski kralj (pretendent) | |||||||||||||||
Pretendent | 29. siječnja 1372. – 8. srpnja 1388. | ||||||||||||||
Rođenje | 6. ožujka 1340. Ghent, Flandrija | ||||||||||||||
Smrt | 3. veljače 1399. dvorac Leicester, Leicestershire, Engleska | ||||||||||||||
Pokop | Stara katedrala sv. Pavla, London | ||||||||||||||
Supruga |
| ||||||||||||||
Potomstvo više... |
| ||||||||||||||
Dinastija | Plantagenet (po rođenju) Lancaster (osnivač) | ||||||||||||||
Otac | Eduard III., engleski kralj | ||||||||||||||
Majka | Filipa Hainaultska | ||||||||||||||
|
John je ranu karijeru proveo u Francuskoj i Španjolskoj, boreći se u Stogodišnjem ratu. Poduzeo je neuspio pokušaj da istakne zahtjev za krunom Kastilje, preko svoje druge supruge, i jedno vrijeme se nazivao kraljem Kastilje. Kada je Eduard, Crni Princ, Gauntov stariji brat i nasljednik ostarjelog Eduarda III., zbog slabog zdravlja postao onesposobljen, Gaunt je preuzeo kontrolu nad mnogim vladinim funkcijama i postao jedan od najmoćnijih političkih osobnosti u Engleskoj. Bio je suočen s vojnim poteškoćama u inozemstvu i političkim podjelama kod kuće, a neslaganja u vezi s tim krizama dovela su do napetosti između Gaunta, engleskog parlamenta i vladajuće klase, što ga je jedno vrijeme učinilo izuzetno nepopularnom osobom.
John je imao velik utjecaj nad engleskim prijestoljem za vrijeme maloljetnosti kralja Rikarda II., te razdoblja političkih sukoba koji su uslijedili. Posredovao je između kralja i skupine pobunjenih plemića, među kojima je bio i Gauntov sin i nasljednik, Henry Bolingbroke.[3] Nakon Gauntove smrti 1399., njegova imanja i titule proglašeni su oduzetim u korist krunom, a njegov sin, sada razbaštinjen, proglašen je izdajnikom i prognan.[4] Henry Bolingbroke vratio se iz egzila nedugo zatim kako bi polagao pravo na svoje nasljedstvo i svrgnuo Rikarda. Kraljevao je kao engleski kralj Henrik IV. (1399.-1413.), te kao prvi od potomaka Johna od Gaunta koji je zauzeo englesko prijestolje.
John od Gaunta općenito se smatra pretkom svih engleskih monarha, počevši od svoga sina Henrika IV. Njegova izravna muška linija, Kuća Lancaster, vladala je Engleskom od 1399. do vremena Ratova dviju ruža. Za Gaunta se također smatra da je imao petero djece izvan braka: jedno u mladosti s dvorskom damom njegove majke; ostali su, s prezimenom Beaufort, potomci Katherine Swynford, njegove dugogodišnje ljubavnice i treća supruga. Kasnije su bili ozakonjena kraljevskim i papinskim uredbama, ali to nije utjecalo na to da im je Henrik IV. uskratio mjesto u liniji nasljedstva. Preko svoje kćeri Joan Beaufort, grofice od Westmorlanda, bio je predak kraljeva Eduarda IV., Eduarda V i Rikarda III., iz kuće York. Pod pretpostavkom (koja je dovedena u pitanje DNK istraživanjem[5]) da je John biološki otac svog pretpostavljenog sina, Johna Beauforta, 1. grofa od Somerseta, bio je predak Henrika VII. i svih monarha koji su uslijedili nakon njega.