Karolinska ploča
From Wikipedia, the free encyclopedia
From Wikipedia, the free encyclopedia
Karolinska ploča mala je tektonska ploča koja se prostire na ekvatoru na istočnoj polutci, sjeverno od Nove Gvineje. Čini zonu subdukcije duž granice s Pločom Ptičje glave i Pločom Woodlark na jugu, dok je na sjeveroistoku transformni rasjed koji čini granicu s Tihooceanskom pločom. Uz granicu s Filipinskom pločom na zapadu i sjeverozadu nalazi se konvergentna granica koja prelazi u rascjep.
| Karolinska ploča | |
|---|---|
 | |
| Tip | Mala |
| Površina | 1,700,000 km2[1] |
| Smjer kretanja1 | sjeverozapad |
| Brzina1 | 87 mm/godinu |
| Površinske strukture | Tihi ocean |
| 1U odnosu na Afričku ploču | |
Karolinsku ploču prvi su kao posebnu ploču predložili Weissel i Anderson 1978.
Kao zasebni terrane s vlastitom tektonskom poviješću Karolinska ploča smatra se dijelom Tihooceanske ploče zbog rijetke seizmičke aktivnosti i malih brzina duž njezinih granica. Obuhvaća Zapadni Karolinški bazen i Istočni Karolinški bazen te neaktivno kontinentsko podnožje Eauripik koje ih razdvaja, ali ne obuhvaća ni Karolinske otoke ni Karolinski hrbat. Subducira ispod ploča Ptičje glave i Woodlark duž rova Nove Gvineje na jugu.[2]
Granica s Filipinskim morem na zapadu ima dva segmenta: južni segment, korito Ayu koje širi brzinom od 8 mm/god od c. 25 – 2 Ma, ali usporava. Sjeverni segment, koji se sastoji od Palauanske brazde i južne brazde Yap, nije aktivna zona subdukcije što je vidljivo po tome da nema aktivnih vulkana. Granica Karolinske i Tihooceanske ploče složen je sustav koji se djelomično i potencijalno razvija u zonu subdukcije. Jugoistočna granica, uz Manusovu brazdu, konvergentna je granica, ali se zbog nedostatka aktivnih vulkana i potresa ne smatra zonom subdukcije.[2]
Karolinska ploča kreće se brzinama vrlo blizu onima koje ima Tihooceanska ploča, a njezina starost nastanka i trenutačni status neovisne ploče neizvjesni su. Brzina udaljavanja Karolinske i Filipinske ploče vrlo je mala, a tijekom neogena Karolinska ploča gibala se s Filipinskom i Novogvinejskom pločom.[3]
Karolinski hrbat na sjeveru susreće se s Karolinskom pločom u koritu Sorol na kojem postoje neki dokazi kosog proširenja. Međutim, podrijetlo Karolinskog hrbata neizvjesno je, no s obzirom na to da je napravljen od oceanske kore, vjerojatno je produkt vruće točke. Prisutnost rova i naznaka subdukcije ispod Pacifičke ploče sugestivna je, ali odsutnost otočnih lukova, što bi se moglo očekivati od značajne subdukcije u prošlosti, čini razvoj duž te granice nejasnim.[3]
Karolinska ploča u prošlosti je zasigurno bila zasebna ploča. Mussauova brazda, granica duž njezine istočne strane, morala je biti važna granica jer su magnetske anomalije na Karolinskoj ploči iz oligocena, a one na Tihooceanskoj ploči iz krede. Postoje naznake širenja u Karolinskom moru prije 34 – 27 Ma. Ako se Karolinska ploča gibala s Tihooceanskom pločom, trebali bi postojati jasni dokazi odgovarajuće subdukcije ispod Nove Gvineje, kojih praktički nema. Korito Ayu zona je sporog širenja koja se otvorila prije 15 Ma.[3]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
