Kolovoški puč
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kolovoški puč (rus. Августовский путч) bio je neuspjeli pokušaj državnog udara od 19. do 21. kolovoza 1991. kojeg su izveli pojedini članovi Vlade SSSR-a udruženi u samoprozvano tijelo, tzv: "Državni komitet za izvanredno stanje", želeći preuzeti kontrolu nad zemljom od nepopularnog predsjednika Mihaila Gorbačova. Kolovođe puča bili su “tvrdolinijaši” unutar Komunističke partije Sovjetskog Saveza (KPSS) koji su se protivili programu Gorbačovljevih reformi poput Perestrojke i najavama novog sporazuma o decentralizaciji SSSR-a, te prebacivanju saveznih nadležnosti na republike. Svoje protivnike pučisti su uglavnom imali u Moskvi među građanskim grupama otpora, te antikomunističkim Borisom Jeljcinom, demokratski izabranim predsjednikom Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike. Iako je puč nakon dva dana propao uz povratak Gorbačova na vlast, smatra se da je imao ključnu ulogu u raspadu Sovjetskog Saveza.
Kolovoški puč | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Dio raspada SSSR-a | |||||||
| |||||||
Sukobljeni | |||||||
• Državni komitet za izvanredno stanje • KGB • Dijelovi Oružanih snaga Sovjetskog Saveza |
• Vlada Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike • Dijelovi Oružanih snaga Sovjetskog Saveza • Predsjednik SSSR-a | ||||||
Vođe | |||||||
Genadij Janajev Valentin Pavlov Vladimir Krjučkov Dmitrij Jazov Boris Pugo Oleg Baklanov Vasilij Starodubcev Aleksadnar Tizjakov |
Mihail Gorbačov Boris Jeljcin Pavel Gračov | ||||||
Posljedice | |||||||
Tri člana tzv. DKIS počinila samoubojstvo Jedan BMP uništen |
Tri ubijena civila |