Ludovik I. Anžuvinac
hrvatsko-ugarski kralj / From Wikipedia, the free encyclopedia
Ludovik I. Veliki ili Ljudevit I. Anžuvinac[2] (mađ. I. (Nagy) Lajos, polj. Ludwik Węgierski, hrv. Ludovik I., slovački Ľudovít I Veľký) (Višegrad, 5. ožujka 1326. – Nagyszombat, 10. rujna 1382.), hrvatsko-ugarski (1342. do 1382.) i poljski kralj (1370. – 1382.) iz dinastije Anžuvinaca.
Ludovik I. Ljudevit I. Anžuvinac I Lajos | |
---|---|
Kralj Ludovik I. Anžuvinac | |
ugarski kralj i hrvatski kralj | |
Vladavina | 1342. – 1382. |
Krunidba | 21. srpnja 1342. |
Prethodnik | Karlo I. Robert |
Nasljednik | Marija Anžuvinska |
Supruga | Margareta Luksemburška Elizabeta Kotromanić |
Djeca | Katarina Marija Jadviga |
Dinastija | Anžuvinci |
Otac | Karlo I. Robert |
Majka | Elizabeta Poljska |
Rođenje | 5. ožujka 1326., Višegrad |
Smrt | 10. rujna 1382., Nagyszombat |
Vjera | katolicizam |
Bio je kralj Ugarske, Hrvatske, Dalmacije i Slavonije od 1342., a Poljske od 1370. godine. Bio je jedan od najboljih i najaktivnijih vladara kasnog srednjeg vijeka, koji je proširio svoj teritorij do obala Jadranskog mora i čvrsto osigurao Dalmaciju, s dijelom Bosne i Bugarske pod ugarskom krunom. Dosta je vremena proveo u ratovima s Mlečanima i u nadmetanju za Napuljsko Kraljevstvo.
Vodio je česte ratove. Osim njegovih najpoznatijih vojnih pohoda, ratovao je u Bugarskoj, Bosni, Vlaškoj, i protiv Zlatne Horde. Prvi ugarsko-osmanlijski sukob se dogodio tijekom njegove vladavine.