Meditacija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Meditacija (prema latinskom meditatio, razmišljanje, udubljivanje, usredotočenje) je duhovna vježba u kojoj meditant svoju pažnju sistematično i planski usmjerava prema određenom sadržaju. To je vrlo širok i labavo definiran pojam koji obuhvaća značenja od intelektualnog promišljanja neke teme preko religijskih kontemplativnih praksi do onih samoanalitičnih i dekonstrukcijskih. U svim tim značenjima postoji u gotovo svim razvijenim kulturama, a danas se u javnoj svijesti i svakodnevnom govoru sve vise poistovjećuje s kontemplativnim praksama proizašlima iz istočnih religija.
Metode i ciljevi kontemplativnih praksi vrlo su različiti. U tradicionalnim religijskim okvirima ovise o filozofsko-teološkom zaleđu pojedine vjerske skupine, a u moderna se vremena sve vise koristi u rekreativne, samoterapijske i terapijske svrhe.
U kršćanstvu se od meditacije očekuje oslobađanje čovjeka od ovozemaljskog, što mu omogućava da stvari sagledava sa stajališta vječnosti (sub specie aeternitatis). Prema Tomislavu Ivančiću meditacija je jedan od oblika molitve. U ovom smislu put do Boga obično započinje čitanjem Biblije (lectio) i molitvom naglas (oratio) ili unutarnjim razmatranjem.