Nadopuna goriva tijekom leta
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nadopuna goriva tijekom leta, (dopuna goriva zrak-zrak) je postupak prebacivanja goriva iz jednog zrakoplova (avion-cisterna) u drugi zrakoplov tijekom samog leta. Postupak omogućuje avionu koji je gorivo primio duži ostanak u zraku. Što je još važnije povećava mu dolet koji sada ovisi jedino o mogućnostima i umoru posade i tehničkim zahtjevima samog aviona (dozvoljeni sati rada motora, potrošnji tekućina u motoru i sl.). Takav zrakoplov ujedno može poletjeti s manje goriva ali više korisnog tereta. U drugim okolnostima lakši zrakoplov (s manje goriva) treba kraću uzletno-sletnu stazu što je često koristio Lockheed SR-71 Blackbird.
Avio-cisterne su specijalno izrađene u tu svrhu. Troškovi opreme za dopunjavanje gorivom na oba zrakoplova u ovom postupku, kompleksnosti rukovanja opremom i upravljanjem zrakoplova u neposrednoj blizini rezultirao je njegovom primjenom samo u vojnim operacijama, u kojima se danas intenzivno koristi. Na primjer, u zaljevskom ratu, iračkoj invaziji na Kuvajt i iračkom ratu sve koalicijske zračne snage su prije svojih napada gorivo nadopunjavale u zračnom prostoru Kuvajta.