Otočje Bounty
From Wikipedia, the free encyclopedia
Otočje Bounty se nalazi u južnom Tihom oceanu, 670 km istočno-jugoistočno od Južnog otoka Novog Zelanda i 530 km jugozapadno od novozelandskog otočja Chatham.
Bounty | |
---|---|
Otočje | |
Panorama kolonije morskih ptica na otoku Proclamation | |
Etimologija | HMS Bounty |
Položaj | |
Koordinate | 47°45′S 179°03′E |
Smještaj | Tihi ocean |
Država | |
Fizikalne osobine | |
Površina | 1,35 km2 |
Otoci | vidi u tekstu |
Najviši vrh | 73 m |
Stanovništvo | |
Broj stanovnika | nenaseljeno[1] |
Svjetska baština – UNESCO | |
Novozelandska subantarktička otočja | |
Država | Novi Zeland |
Godina uvrštenja | 1998. (22. zasjedanje) |
Vrsta | Prirodno dobro |
Mjerilo | ix, x |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:877 |
Otkrio ga je kapetan broda HMS Bounty, William Bligh, 1788. godine i nazvao ga je po svom brodu, tek nekoliko mjeseci prije slavne pobune na brodu Bounty.
Otočje Bounty se sastoji od 13 negostoljubivih i nenaseljenih granitnih otočića i brojnih hridi, koji su podijeljeni na Zapadnu (najveći Depot Island, Dog Rock, Lion, Penguin, Proclamation, Ranfurly, Ruatara, Seal Rock, Skua Rock, Spider i Tunnel Island), Središnju (Coronet, Funnel i Prion Island) i Istočnu skupinu (Con, Molly Cap i North Rock) ukupne površine kopna od tek 1,35 km². Najviša točka otočja je 73 m visok vrh otoka Funnel.
Otočje Bounty je nenaseljeno i cijelo je pretvoreno u ptičji rezervat prirode zbog znatne populacije ugroženih vrsta antipodskog pingvina, srebrnastoglavih albatrosa i bauntskih vranaca (Phalacrocorax ranfurlyi).[2] Ekološki, ono pripada novozelandskim subantarktičkim otočjima koji su zajedno upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Australiji i Oceaniji 1998. god.[3]