Pogrom u Sumqayıtu
From Wikipedia, the free encyclopedia
Pogrom u Sumqayıtu (arm. Սումգայիթի ջարդեր) bio je pogrom proveden nad Armencima u pomorskom gradu Sumqayıtu u sovjetskom Azerbajdžanu krajem veljače 1988. Pogrom se dogodio u ranom razdoblju Karabaškog pokreta. Gomile Azera organizirale su se u skupine 27. veljače 1988., i napale te ubijale Armence na ulicama i u njihovim stanovima. Raširena pljačka i općenito zanemarivanje od strane policije, omogućilo je da se takva situacija nastavi sljedeća tri dana.
Idući dan, manja skupina milicajaca ušla je u grad, no bezuspješno je pokušala ugušiti pobunu. Nakon njih, idućeg dana, pristiglo je više profesionalnih vojnih postrojbi s tenkovima i oklopnom posadom. Vladine snage uvele su izvanredno stanje i policijski sat, čime je okončana kriza. Službena brojka poginulih koju je objavio sovjetski glavni tužitelj, a koja se temeljila na popisu poimeničnih žrtava, iznosila je 32, od čega 26 Armenaca i 6 Azera. No, neki su osporili ovu brojku tvrdeći da su poginule desetine ili stotine.
Nasilje nad civilima u Sumqayıtu u svom razmjeru je bilo presedan, a veliku pažnju posvetio mu je zapadni tisak. U Armeniji i ostatku Sovjetskog Saveza izraženo je veliko zapanjenje jer je nacionalne sukobe zatomljavala vlada, koja je promicala politike kao što su internacionalizam i domoljublje kako bi se oni izbjegli. Pokolj, zajedno sa sukobom oko Gorskog Karabaha, predstavljala je veliki izazov reformama koje je provodio glavni tajnik KP SSSR-a Mihail Gorbačov. Gorbačova su kasnije kritizirali zbog njegove sporosti u reagiranju na krizu.
Brojni međunarodni i sovjetski izvori opisali su pogrom kao čin genocida nad armenskim pučanstvom.