Rimske brojke

Rimske brojke,^[1] razgovorno poznate kao rimski brojevi,^[2] predstavljaju brojevni sustav koji je nastao u vrijeme starih Rimljana.

Osnovne brojke

Znamenke su sljedeće:

• I – za broj 1
• V – za broj 5
• X – za broj 10
• L – za broj 50
• C – za broj 100 (lat. centum, 'sto')
• D – za broj 500 (ili pola grčkog slova Phi, koje je značilo 1000)
• M – za broj 1000 (lat. mille, 'tisuću') ili grčko slovo Φ (Phi)

Izvedene brojke

Brojke između navedenih tvore se zbrajanjem ili oduzimanjem

• 2 = II (zbroj 1 + 1)
• 3 = III (zbroj 1 + 1 + 1)
• 4 = IV (razlika 5 – 1, ako broj koji je naprijed manji od onoga iza, oduzima se od većeg)
• 6 = VI (zbroj 5 + 1)
• 7 = VII (zbroj 5 + 1 + 1)
• 8 = VIII (zbroj 5 + 1 + 1 + 1)
• 9 = IX (razlika 10 – 1)

Rimljanima nisu trebali veći brojevi od nekoliko desetaka tisuća, a ostale se ionako lako moglo napisati.

Mane i vrline sustava

Vrlina ovog sustava je vizualno predočavanje brojeva, tako da ga djeca lako uče (male brojeve).

Mana je njegova ograničenost, nema decimalnih brojeva, velik broj znamenaka za velike brojeve (ili treba izmišljati nove znamenke), nepostojanje nule kao koncepta.

Izvori

1. rimske brojke. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 11. rujna 2024.
2. broj. Hrvatski jezični portal. Pristupljeno 11. rujna 2024.