Samuel Pierpont Langley
From Wikipedia, the free encyclopedia
Samuel Pierpont Langley (Roxbury, Massachusetts, 22. kolovoza 1834. – Aiken, Južna Karolina, 27. veljače 1906.), američki astrofizičar, pionir zrakoplovstva, po struci inženjer građevinarstva. Bavio se različitim djelatnostima, među ostalim konstrukcijom zrakoplova i letenjem. Poznat je po mjerenju Sunčeve konstante. Proučavao pojave na Suncu. Izumio je bolometar i njime mjerio zračenje u infracrvenom dijelu Sunčeva spektra.[1]
Samuel Pierpont Langley | |
| |
Rođenje | 22. kolovoza 1834. Roxbury, Massachusetts, SAD |
---|---|
Smrt | 27. veljače 1906. Aiken, Južna Karolina, SAD |
Državljanstvo | Amerikanac |
Polje | Fizika |
Institucija | Sveučilište u Pittsburghu Smithsonian astrofizički opservatorij |
Alma mater | Harvardovo sveučilište |
Poznat po | Bolometar |
Portal o životopisima |
S. A. Arrhenius se poslužio Langleyevim i Veryjevim infracrvenim promatranjem Mjeseca u opservatoriji Allegheny radi izračunavanja stope kojom Zemljin atmosferski ugljikov dioksid i vodena para upijaju infracrveno zračenje. Služeći se Stefanovim zakonom, poznatijim kao Stefan-Boltzmannov zakon, formulirao je svoj zakon o učinku staklenika.
Od 1887. bio je tajnik Smithsonianovog instituta u Washingtonu. Godine 1890. osnovao je Smithsonianov astrofizički opservatorij.