Slušna percepcija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Slušna percepcija ili psihoakustika je funkcija slušnog sustava percepcija zvuka, ili, točnije, percepcija predmeta i događaja putem zvukova koje oni proizvode (Masterton, 1992.). Zvukovi su vibracije molekula zraka koje podražuju slušni sustav. Ljudi čuju samo molekularne vibracije u rasponu od 20.000 Hz (titraja u sekundi). Amplituda, frekvencija i složenost zvučnog vala percipiraju se kao glasnoća (intenzitet), visina i timbar (boja) zvuka.
Čisti tonovi (sinusne vibracije) postoje samo u laboratorijima i studijima za snimanje zvuka, dok je u stvarnom životu zvuk uvijek povezan sa složenim obrascem vibracija. Prema jednoj teoriji sluha, smatra se da slušni sustav provodi analizu sličnu Fourierovoj razlažući složene zvukove na njihove komponente.