Solovecki otoci
From Wikipedia, the free encyclopedia
Solovecki otoci (rus. Солове́цкие острова́, pomorijski: Соловки́, karelijski: Solokka, saamijski: Suollek) je najveće otočje u Bijelom moru, na ulazu u Onješki zaljev nasuprot Bjelomorsko-baltičkom kanalu. Nalaze se 64 km od Arhangelska i upravno pripadaju ruskoj Arhangelskoj oblasti.
| Solovecki otoci rus. Солове́цкие острова́, pomorijski: Соловки́, karelijski: Solokka, saamijski: Suollek | |
|---|---|
| Otočje | |
 | |
← | |
| Položaj | |
| Koordinate | 65°01′28″N 35°42′38″E (WD) |
| Smještaj | Bijelo more |
| Država | |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 347 km2 |
| Broj otoka | više od 100 malih otoks |
| Stanovništvo | |
| Glavno naselje | Solovki |
| Broj stanovnika | 900 (2007.) |
.jpg)  Solovecki otoci Solovecki otoci na zemljovidu europske Rusije  | |
 Svjetska baština – UNESCO | |
| Kulturni i povijesni kompleksi na Soloveckim otocima | |
| Država |  Rusija |
| Godina uvrštenja | 1992. (16. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | iv |
| Ugroženost | — |
| Poveznica | UNESCO:632 |
Solovecko otočje, zajedno s polumjerom od 5 kilometara Bijelog mora oko njih, zaštićeno je rusko područje pod imenom "Solovecki povijesno-arhitektonski i prirodni muzejski rezervat". To se osobito odnosi na otok Solovki na kojemu se nalazi Soloveckij manastir iz 15. stoljeća, ali i druge otoke na kojima su crkve od 16. do 19. stoljeća. Zbog toga su Solovecki otoci 1992. godine upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi.
Otočje čini više od 100 malenih otoka, od kojih su najvećih šest:
- Solovki (Veliki Solovecki) - 246 km ²
- Anzerski ili Anzer - 47 km ²
- Velika Muksalma - 17 km ²
- Mala Muksalma - 0,57 km ²
- Valiki Zajacki - 1,25 km ²
- Mali Zajacki - 1,02 km ²
Obala otočja je veoma razvedena i sačinjena od granitnih stijena i gnajsa. Reljef je brdovit (najviša točka otoka je visoka 107 metara) i dijelom močvaran, a na otoku Veliki Solovki tu su i brojna jezera koje su monasi spojili mrežom kanala. Otoci su većinom prekriveni borovima i jelama.
Solovecki otoci su bili naseljeni još u mezolitu (oko 5. tisuljeća prije Krista), kada su klimatski uvjeti ovog područja bili mnogo povoljniji nego danas. Najnaseljeniji su bili u 3. tisućljeću pr. Kr. kada su izgrađena sela, svetišta i sustav navodnjavanja na otocima Anzeru i Velikom Zajackom. Na otoku Veliki Zajacki nalazi se 18 megalitskih spomenika u obliku kamenih labirinta koji su tipični za sjevernu Europu, a ovdje su ponajbolje sačuvani; te više od 600 grobnih gromila i nekoliko megalitskih krugova i poravnjanja. Na Anzeru tu su samo 4 labirinta i 38 gromila, izgrađenih paralelno s morskom obalom.
Solovecki manastir su osnovali trojica monaha iz manastira Kirilo-Belozersk i Valaamskog manastira 1430-ih. S vremenom se proširo na sve otoke otočja, pa čak i nekoliko građevina na kopnu. God. 1478. pripao je Novgorodskoj kneževini i naposljetku Moskovskoj kneževini. Veliku gospodarsku reorganizaciju sproveo je opat Filip Količev polovicom 16. stoljeća. Ona je uključivala izgradnju putova, mljekare i povezivanje nekoliko jezera kanalima kako bi se osigurala slatka voda, ali i početak industrije opeka i keramike. On je zaslužan i za izgradnju nekih od najvažnijih vjerskih građevina na otocima. Kamena utvrda je izgrađena od 1582. – 94. godine, nakon čega su Solovecki otoci postali gospodarsko, vjersko, vojno i kulturno središte cijele oblasti.
Iako je rabljen i kao zatvor za državne kriminalce, manastir je privlačio mnoge hodočasnike. Manastir se pobunio protiv crkvenih reformi patrijarha Nikona, te ga je opsjedala ruska vojska od 1668. – 76. godine. Nakon toga je manastir nastavio prosperirati i mnoge drvene građevine su zamijenjene kamenima. Solovecka utvrda je odbila mnoge napade tijekom Livonijskog rata (1558. – 83.), Borbe za rusku krunu (17. st.), Krimskog rata (19. st.) i Ruskog građanskog rata (20. st.). God. 1714., izgradnjom vojne utvrde na uću rijeke Dvine, Solovjecka utvrda je izgubila vojnu ulogu i postala je zatvorom.
Obrtništvo se prilagodilo drugim djelatnostima, kao što je ikonoslikarstvo, drvodjeljstvo, drvorezbarstvo i litografija, a manastiri na manjim otocima su postali trgovačka mjesta za trgovinu s ruskim gradovima, zbog čega se osuvremenila luka i izgrađena su mnoga skladišta. Manastir Makajev je postao botaničkim vrtom koji je opskrbljivao ruske gradove voćem iz staklenika.
Napredak manastira je naglo obustavljen Oktobarskom revolucijom kada je manastir ukinut i uspostavljena je Državna farma Solovki. Farma je ipak ukinuta 1923. godine kada su otoci postali logorom za političke i druge zatvorenike. Od 1939. do 1957. otoci su rabljeni i za pomorske vojne vježbe.
God. 19667. otvoren je muzej otoka, a 1990. obnovljen je manastir i vraćen ruskoj crkvi.
Najvažnija znamenitost Manastira Solovecki je na otoku Veliki Solovecki. Sastoji se od tri dijela, središnji trg s kompleksom monumentalnih građevina, te južno u sjeverno dvorište posvećena domaćinskim aktivnostima i obrtima. Na središnjem trgu se nalazi Crkva Uzašašća u novgorodskom stilu s refektorijem i podrumima, te Katedrala Kristova Preobraženja, Toranj (1776. – 77.), Crkva sv. Nikole (1831. – 33.) i Katedrala Svetog Trojstva, Zosima i Sabata (1859.). Sjeverno dvorište uključuje zgrade raznih obrta, poput ikonoslikarstva (osnovanog 1615.), krojača i obućara (1642.), skladišta, spavaonica opata upravitelja i podrum kožarskih presvlaka (17. st.). Na južnom dvorištu nalazi se staja, vodenica, praonica i kupatilo.
Utvrda iz 1594. godine je izgrađena od kamenih blokova; ima pet stranica s tornjem na svakom kutu, a zidovi su debeli 7 metara u osnovi. Manastirsko selo ima kapelu posvećenu sedmorici careva, hostel za hodočasnike, pristanište, hidro električnu postaju i druge industrijske instalacije.
Pored još četiri samostana na otoku Solovki, postoje i manastiri na drugim otocima: Manastir Trojstva iz 17. st. na otoku Azer, Manastir s kamenom lukom na Velikom Zajackom i Manastir Sv. Sergija na Velikoj Muksalmi iz 16. stoljeća.
Maketa kompleksa Manastira Solovecki
Zidine utvrde Solovecki
Toranj na kutu
Manastir na Anzeru
Manastir Faustovo
.jpg)
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
