Vinko Žganec
hrvatski etnomuzikolog / From Wikipedia, the free encyclopedia
Vinko Žganec (Vratišinec, 20. siječnja 1890. – Zagreb, 12. prosinca 1976.) bio je hrvatski pravnik, etnomuzikolog, melograf, skladatelj i akademik te jedan od najznačajnijih hrvatskih zapisivača narodnih plesova, pjesama, obreda i običaja.
Vinko Žganec | |
---|---|
Rođen/a | 20. siječnja 1890. |
Umro/umrla | 12. prosinca 1976. |
Zanimanje | etnomuzikolog i melograf |
Niz godina djelovao je u pravničkoj struci. Od 1945. do 1948. djelovao je kao etnomuzikolog u Etnografskom muzeju, a od 1948. do 1964. bio je znanstveni savjetnik Instituta za narodnu umjetnost u Zagrebu (današnjega Instituta za etnologiju i folkloristiku): od 1948. do 1952. bio je i ravnatelj tog Instituta. Od 1955. do 1963. bio je predsjednik, a od 1963. počasni predsjednik Društva folklorista Hrvatske.[1] Bio je redoviti član JAZU.[1][2] Narodne napjeve iz rodnoga Međimurja počeo je skupljati već kao srednjoškolac, a kao znanstvenik proširio je poslije svoj melografski rad i na druge krajeve Hrvatske te Gradišće u Austriji i županiju Győr u Mađarskoj.[2] Zabilježio više od 15 000 folklornih napjeva.[3] Kao skladatelj, Žganec je autor vokalne glazbe temeljene na narodnim napjevima i melodijama.[2][3]