Viteški redovi
From Wikipedia, the free encyclopedia
Viteški redovi (lat. militaris ordo), duhovno-viteške zajednice nastale u srednjem vijeku u vrijeme križarskih ratova, koje su spajale ideale viteštva s ciljem zaštite hodočasnika ili liječenja ranjenika. Načela viteških redova temeljila su se na humanizmu, altruizmu, kršćanskom moralu, odnosno kršćanskoj tradiciji.
![]() |
Predloženo je da se ovaj članak spoji s člankom Vojnički redovi. (Rasprava) |
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/f2/Knight_Santiago.png/150px-Knight_Santiago.png)
Prvi viteški redovi počinju se osnivati nakon Prvog križarskog rata (1096.-1099.) u Jeruzalemu i primarna zadaća bila im je širenje kršćanske vjere, ali ti su redovi zbog situacije na terenu uskoro počeli dobivati vojna obilježja te se aktivno uključuju u borbu protiv Arapa-muslimana, heretika i općenito neprijatelja kršćanstva, a ujedno su štitili hodočsnike na putovanju u Svetu zemlju i brinuli se o ranjenicima.[1]