From Wikipedia, the free encyclopedia
Zaljubljeni Shakespeare (eng. Shakespeare in Love) je romantična komedija Johna Maddena iz 1998. nagrađena Oscarom.
Zaljubljeni Shakespeare | |
---|---|
Naslov izvornika | Shakespeare in Love |
Redatelj | John Madden |
Producent | David Parfitt Donna Gigliotti Harvey Weinstein Edward Zwick Marc Norman |
Scenarist | Marc Norman Tom Stoppard |
Glavne uloge | Gwyneth Paltrow Joseph Fiennes Geoffrey Rush Colin Firth Ben Affleck Judi Dench Tom Wilkinson Imelda Staunton Rupert Everett |
Glazba | Stephen Warbeck |
Snimatelj | Richard Greatrex |
Montaža | David Gamble Christopher Greenbury |
Distributer | -SAD- Miramax Films -Kanada- Alliance Atlantis -izvan SAD-a/Kanada- Universal Studios |
Godina izdanja | 1998. |
Trajanje | 137 min. |
Država | SAD Ujedinjeno Kraljevstvo |
Jezik | engleski |
Proračun | $25,000,000 |
Profil na IMDb-u | |
Portal o filmu |
Film je većim dijelom izmišljen, iako je nekoliko likova temeljeno na stvarnim ljudima. Osim toga, neki likovi, rečenice i dijelovi radnje su reference na Shakespearove komade.
Zaljubljeni Shakespeare je osvojio nekoliko Oscara 1998., uključujući najbolji film i nagradu za najbolju glumicu (Gwyneth Paltrow). Bila je to prva komedija koja je osvojila nagradu za najbolji film nakon Annie Hall.
Film ne teži povijesnoj točnosti i uključuje mnogo anakronizama. No, kostimi i portret pojedinih slavnih ličnosti, posebno kraljice Elizabete I., preneseni su dosta vjerno.
Radnja filma vrti se oko zabranjene veze između Shakespearea i plemkinje Viole.
Kako bi izravnao svoj dug s biznismenom Hughom Fennymanom, Shakespearov pokrovitelj, ponudi lihvaru Fennymanu partnerstvo u nadolazećoj produkciji Shakespearove najnovije komedije, Romeo i Ethel, gusareva kći. Ovaj komad kasnije će se preimenovati u "Romeo i Julija".
Dramatičaru Williamu Shakespeareu fali inspiracije pa se daje u potragu za novom muzom, koju pronalazi u obliku Viole de Lesseps, djevojke inspirirane njegovim djelima i zaljubljene u njegove rime. Iako je to zabranjeno zakonima i običajima 16. stoljeća, Viola se odijeva kao muškarac i prijavi se na audiciju za ulogu u Shakespearovoj novoj predstavi. Nakon što je dobila ulogu Romea, nastavlja svoju smicalicu. Kasnije je otkriva sam Shakespeare, a dvoje se upuštaju u tajnu vezu. Romansa između njih dvoje očigledno je aluzija na scene u Romeu u Juliji, uključujući scenu u plesnoj sobi iz 2. čina i scenu na balkonu odmah nakon toga. Element zabranjene ljubavi daje Shakespeareu temelj za inspiraciju, a mnogi se njihovi dijalozi kasnije pojavljuju kao neki od najslavnijih citata u predstavi.
Shakespeare počne uzbuđeno pisati i, zahvaljujući svojoj vezi s Violom koja će se udati, napiše tragediju umjesto komedije. Viola tijekom proba igra Romea, ali tijekom razgovora na jastuku s Williamom, saznaje i Julijine rečenice.
Vrhunac filma dolazi dan prije Violina vjenčanja i premijere predstave. Kraljičin službenik otkriva kako u kazalištu nastupa žena i odmah ga zatvara. Ostavljeni bez pozornice i glavnog glumca, čini se da su sve nade izgubljene. Za dvoje ljubavnika sve nade nestaju nakon Violine udaje. No, vlasnik konkurentskog kazališta daje Shakeapeareu još jednu priliku i dopušta mu da postavi predstavu u drugom kazalištu. Viola saznaje da će se predstava održati na dan njezina vjenčanja i pobjegne od svog novopečenog muža (uz pomoć služavke) u kazalište. Ondje odigra ulogu Julije sa Shakespearom u ulozi Romea, a strastvena izvedba dvoje ljubavnika oduševi svu publiku, uključujući kraljicu koja se iznenada pojavljuje.
Ipak, dvoje ljubavnike se mora rastati; u posljednjoj sceni razgovaraju o Shakespearovom sljedećem komadu, "Na Tri kralja". Po naredbi kraljice, ovaj komad mora biti veseliji i uključivati heroinu zvanu Viola.
Glavni izvor za veći dio filma je Romeo i Julija, drama koju je u filmu Will napisao inspiriran događajima. Will i Viola su odigrali slavne scene na balkonu i u spavaćoj sobi; kao i Julija, Viola ima duhovitu sluškinju, a od Willa je odvojena dužnošću (iako ne obiteljskom mržnjom kao u komadu - "dvije kuće" iz Romea i Julije navodno su poslužili kao temelj za ideju o rivalstvu dvaju kazališta.
Mnogi dijelovi radnje u filmu uobičajeni su za Shakespeareove komedije i druga djela dramatičara iz elizabetinske ere: kraljica prerušena u običnog čovjeka, nošenje odjeće suprotnog spola, zamjena identiteta, mačevalački obračun, sumnja u preljub (ili barem varanje), pojavljivanje 'duha' i 'predstave u predstavi'.
Film sadrži nekoliko sekvenci u kojima Shakespeare i drugi likovi izgovaraju riječi koje će se kasnije pojaviti u njegovim djelima:
Christopher Marlowe pojavljuje se u filmu kao majstor dramatičar kojeg svi smatraju najvećim engleskim dramatičarom - ovo je jedan od humorističnih elemenata filma jer svi znaju što će se kasnije dogoditi Shakespeareu. On daje Shakespeareu radnju za svoj novi komad, "Romeo i Ethel, gusareva kći" ("Romeo je Talijan... uvijek se zaljubljuje i odljubljuje... dok ne upozna... Ethel. Kćer njegova neprijatelja! Njegova najboljeg prijatelja u dvoboju je ubio Ethelin brat ili tako nešto. Njegovo ime je Mercutio.")
Dijete John Webster koji se igra s mišem je referenca na vodeću figuru jakobinske generacije dramatičara. Njegovi komadi poznati su po krvi, zbog čega kaže da uživa u Titu Androniku; nadalje, na kraljičino pitanje je li mu se svidio Romeo i Julija, on odvraća "Svidjelo mi se kad se probola."
Nakon premijere filma, publikacije kao što su Private Eye su primijetile sličnosti između filma i romana No Bed for Bacon iz 1941. Caryl Brahms i S.J. Simona, koji također uključuje Shakespearea koji se zaljubljuje i pronalazi inspiraciju za svoja kasnija djela.
U predgovoru u idućem izdanju romana, Ned Sherrin je spomenuo da je posudio kopiju romana Stoppardu nakon što se pridružio scenarističkoj ekipi, ali da je osnovnu radnju filma neovisno osmislio Marc Norman, koji nije znao za roman.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.