Šime Starčević

Šime Starčević (Shime Starcsevich) (Veliki Žitnik, Gospić, 18. travnja 1784. – Karlobag, 14. svibnja 1859.), bio je hrvatski svećenik, bogoslov, gramatičar (slovničar), pravopisac i borac za hrvatski jezik, prethodnik hrvatskih preporoditelja. Stric je hrvatskog političara Ante Starčevića.^[1]

Velečasni Šime Starčević
Crkva	Katolička Crkva
Biskupija	Modruška biskupija
Osobni detalji
Rođen	18. travnja 1784. Veliki Žitnik
Umro	14. svibnja 1859. Karlobag
Nacionalnost	Hrvat
v r u

Životopis

Rođen je u Žitniku pokraj Gospića, 18. travnja 1784. godine. Pohađao je osnovnu školu i gimnaziju u Varaždinu. Studirao je filozofiju u Zagrebu i Grazu, a teologiju u Senju. Tamo je 1808. zaređen za svećenika

Od studenog 1808. bio je župnik u Ličkom Novom. Istodobno je obavljao dužnost kapelana u Gospiću.^[1] Svećeničku je službo obavljao zatim u Udbini (1812.–1815.) te u Karlobagu gdje je djelovao do smrti.^[2]

Govorio je latinski, talijanski, njemački i francuski te je bio dobar poznavatelj hrvatske i glagoljske književnosti.^[1] U godinu dana napisao je i objavio dvije gramatike koje se temelje na ličkim ikavskim štokavskim govorima te je prva na hrvatskom jeziku. Obje gramatike napisao je na nagovor maršala Augusta Marmonta, u doba Napoleonove Ilirije. O susretu Starčevića s Marmontom navodi se:^[2]

Napoleonov general Marmont upozna ga kao odlučna i sposobna čovjeka u prigodi, kad pop Šime ne dade mu, da oskvrne gospićke crkve. Kada je naime Marmont došao s vojskom u Gospić, htio je konje i vojnike smjestiti u crkvu, a pop Šime odlučno se opre tomu i oslovi ga klasično na francuskom jeziku. Marmont se začudi, odakle tomu čovjeku u zabitnom ličkom kraju tako poznavanje francuskoga jezika i tolika inteligencija? S njim se uputi u razgovor i dobro ga upozna. To se generalu tako svidjelo, da ga je pozvao u Ljubljanu za urednika službenog lista Telegraphe officiel des provinces illiriennes.

Starčević je prvi hrvatski filolog koji je potanko opisao četiri novoštokavska naglaska. Bio veliki protivnik Gajeva slovopisa.^[2]

Osim tih dviju gramatika, važni su njegovi brojni tekstovi u kojima se borio za posebnost hrvatskog jezika, koje je objavio u Zori dalmatinskoj, Glasniku dalmatinskom, brojne rasprave u Danici Ljudevita Gaja i Nevenu. Protivio se jezičnoj reformi koju je promicao Vuk Karadžić.^[3] Zbog takvih njegovih stavova, zbog činjenice da je Starčević prethodio Karadžiću te njegov rad razotkrivao sve jugounitarističke i velikosrpske uobrazilje o Vuku Karadžiću, stoljeće i pol se je praktično prešućivalo njegov rad u hrvatskoj znanosti i školstvu,^[3] tako da je u tom razdoblju vrlo malo autora pisalo o njemu (Pejnović 1940. o životu i povijesnom okolonstima, Anić 1968. o naglasnom sustavu, Vince 1973. o zaslugama za hrvatski književni jezik^[4]), a tek hrvatskim osamostaljenjem se progovorilo o njemu, a i tad je moralo čekati se desetljeće dok nisu osvanuli brojniji radovi, dok je prava monografija osvanula tek 2009. (Ričoslovje), u kojoj se analizira odrednice glagolskog vida u Starčevićevu pristupu opisa glagolskoga vida.^[5]

Spomen

• 18. svibnja 2008. je njemu u čast podignut spomenik u Karlobagu, rad mladog gospićkog slikara Ivana Golca. Spomenik je podignut na prijedlog skupine građana i uprave karlobaškog kapucinskog samostana u Karlobagu.^[3]

Djela

• Nova ricsoslovica iliricska: vojnicskoj mladosti krajicskoj poklonjena/trudom i nastojanjem Shime Starcsevicha xupnika od Novoga u Lici, Trst, 1812. (pretisak, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2002.)
• Nova ricsoslovica iliricsko-francezka: na potribovanje vojnicske mladosti iliricskih darxavah / Mozin, Trst, 1812.
• Homelie iliti Tumačenje svetog evengjelja za sve nedilje: od Došastja Gospodinova do poslidnje nedilje po Duhovih, Zadar, 1850.
• Svagdanja pobožnost i prava izpovid kerstjanska po Shimi Starcsevichu. U Zagrebu. Tiskom i troškom F. Župana, Zagreb, 1854.
• Ričoslovje. Šime Stračević, (prir. i pog. popr. Ante Selak), Pergamena, Zagreb, 2009., (Biblioteka Croaticum, knj. 18)