Željko Jovanović

Željko Jovanović (Rijeka, 26. studenoga 1965.), hrvatski političar, liječnik, magistar ekonomije i sveučilišni profesor. Trenutno je zastupnik u jedanaestom sazivu Hrvatskog sabora. Bivši je ministar znanosti, obrazovanja i sporta u dvanaestoj Vladi Republike Hrvatske, od 23. prosinca 2011. do 18. lipnja 2014. godine.

Željko Jovanović
Rođenje	26. studenoga 1965. Rijeka
Stranka	SDP
Zanimanje	političar, sveučilišni profesor, magistar ekonomije i liječnik
ministar znanosti, obrazovanja i sporta
23. prosinca 2011. – 18. lipnja 2014.
Prethodnik	Radovan Fuchs
Nasljednik	Vedran Mornar
zastupnik u Hrvatskom saboru
11. siječnja 2008. – 22. prosinca 2011.
Premijer	Ivo Sanader Jadranka Kosor
Predsjednik	Stjepan Mesić Ivo Josipović
19. lipnja 2014. – 22. srpnja 2020.
Premijer	Zoran Milanović Tihomir Orešković Andrej Plenković
Predsjednik	Ivo Josipović Kolinda Grabar-Kitarović Zoran Milanović
16. svibnja 2024. – danas
Premijer	Andrej Plenković
Predsjednik	Zoran Milanović

Hrvatski je branitelj. Zastupnik je bio i u prvom sazivu Hrvatskoga sabora od 30. svibnja 1990. do isteka mandata 1992. godine, nakon čega se nije bavio profesionalno politikom do izbora u šesti saziv Hrvatskog sabora. Biran je ponovo u sedmi saziv Hrvatskog sabora, osmi saziv Hrvatskog sabora i deveti saziv Hrvatskog sabora u kojem je obnašao, između ostalog, dužnost predsjednika Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe strategije suzbijanja korupcije Hrvatskog sabora. Povjerenik za sport Predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića od travnja 2021.

Životopis

Rođen je 26. studenoga 1965. u Rijeci, gdje je diplomirao 1990. na Medicinskom fakultetu. Završio je i postdiplomski specijalistički studij Ekonomskog fakulteta u Rijeci, stekavši specijalistički magisterij iz područja marketinškoga upravljanja (marketing-menadžmenta) 2006. Na Medicinskom fakultetu u Rijeci stekao je magisterij 1995.i doktorat iz biomedicine 2006. godine. Još tijekom studija na Medicinskom fakultetu u Rijeci bio je aktivan u studentskim organizacijama, a 1989. postao je sveučilišni prorektor-student.^[1]

Politička i radna karijera

Bio je sudionik u radu Komisije XI. kongresa Saveza socijalističke omladine Hrvatske za djelovanje SSO na daljnjem razvoju socijalističkih samoupravnih društveno-ekonomskih odnosa, znanosti, tehnologije, odgoja i obrazovanja (31. svibnja i 1. lipnja 1986.).^[2] Kao kandidat Saveza socijalističke omladine Hrvatske izabran je 1990. u Vijeće udruženog rada Sabora Socijalističke Republike Hrvatske u izbornoj jedinici Rijeka IX. U prvom je krugu dobio 774 glasova od 2806 birača (ukupno upisanih birača 6137), a u drugom je krugu dobio 1056 glasova od 2569 birača (ukupno upisanih birača 7039).^[3] Član je Socijaldemokratske partije Hrvatske.^[4] Zastupnik je u prvom sazivu Hrvatskoga sabora od 30. svibnja 1990. do isteka mandata 1992. godine. U Domovinskom ratu je sudjelovao kao liječnik od lipnja 1993. do ožujka 1994.,^[5] te od studenoga 1994. do ožujka 1995. godine.^[5] Na ličkom je ratištu bio aktivan na potezu Drenov Klanac – Otočac.^[5] Bio je u 133. brigadi Hrvatske vojske kao liječnik i voditelj saniteta bojne.^[5] Nakon ratišta Od 1994. do 1997. zaposlen je kao liječnik u timu hitnoće u Ustanovi za hitnu medicinsku pomoć u Rijeci. Od 1997. godine radio je u različitim farmaceutskim tvrtkama: Hoffmann La Roche, General Electric Healthcare i Schering-Plough. Od 1993. član je riječkoga Gradskoga vijeća, a od 2009. do 2011. bio je zamjenik riječkoga gradonačelnika.

U šestome saborskom sazivu bio je SDP-ov zastupnik, predsjednik Nacionalnoga vijeća za praćenje provedbe Nacionalnoga programa suzbijanja korupcije, član Odbora za zdravstvo i socijalnu skrb, Odbora za predstavke i pritužbe i Odbora za međuparlamentarnu suradnju, a bio je i zamjenik člana saborskoga izaslanstva u zajedničkom parlamentarnom odboru Republika Hrvatska – Europska unija. U sedmome saborskom sazivu kao SDP-ov zastupnik, predsjednik je Odbora za zdravstvo i socijalnu skrb, te član Odbora za pravosuđe, Odbora za obrazovanje, Odbora za ratne veterane i Odbora za međuparlamentarnu suradnju. Ponovo je izabran u osmome saborskom sazivu i devetome saborskom sazivu s najvećim brojem preferencijalnih glasova od svih kandidata u 8. izbornoj jedinici (12 973). U tom devetom sazivu bio je Predsjednik je Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe strategije suzbijanja korupcije Hrvatskog sabora, te član Odbora za zdravstvo i socijalnu skrb, Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, Odbora za ratne veterane i Odbora za međuparlamentarnu suradnju.

Od godine 2005. volonterski radi na Katedri za farmakologiju Medicinskoga fakulteta u Osijeku, gdje ima status naslovnog docenta kao vanjski suradnik fakulteta, a 2019. izabran je i za naslovnog izvanrednog profesora na Katedri za temeljne i medicinske znanosti Fakulteta zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci, te na Studiju sestrinstva Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Pod njegovim mentorstvom izrađeno je 11 završnih i diplomskih radova, a autor je 70-ak znanstvenih, stručnih radova i kongresnih priopćenja.^[6]

U SDP Hrvatske član je predsjedništva GO SDP Rijeka, potpredsjednik ŽO SDP PGŽ i član predsjedništva SDP Hrvatske.^[7]

U travnju 2021. Zoran Milanović, Predsjednik Republike Hrvatske imenuju ga svojim Povjerenikom za sport.

Rad kao ministar^[8]

Hrvatski jezik

Kao ministar znanosti ukinuo je 8. svibnja 2012. godine Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika. Odluka o ukidanju obrazložena je time što je smatrano da se jezikom na stručnoj i znanstvenoj razini trebaju baviti za to osnovani, i od države financirani, znanstveni instituti i visokoškolske ustanove, primjerice Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Navedeno je i kako je Vijeće za normu bilo od strane politike imenovano tijelo, a da politika ne smije arbitrirati ni u jednom stručnom pitanju, pa ni u jeziku.^[9] Ukidanje odluke izazvalo je negodovanje postojećih članova Vijeća, akademika Radoslava Katičića, predsjednika Vijeća, te Razreda za filološke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), koji je odluku i način njezina donošenja osudio^[10] i negodovanje dijela znanstvene javnosti. Razred je bez uspjeha predložio opoziv odluke ministra Jovanovića i popravljanje "nastale štete".^[11] Ministar Jovanović odluku nije povukao, a rad na uspostavi jezičnoga standarda i hrvatskoga pravopisa nastavio je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Institut je za svoj rad na pravopisu dobio brojne nagrade, čime se odluka ministra Jovanovića u praksi potvrdila ispravnom.^[12]

Zdravstveni odgoj i odluke Ustavnoga suda

Tijekom školske godine 2012./2013. uveden je "Kurikulum zdravstvenog odgoja", čiju provedbu je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo 22. svibnja 2013.^[13] To ukidanje "Kurikuluma" podržala je i udruga hrvatskih nastavnika.^[14] Sukladno odluci Ustavnog suda,^[15] 1. lipnja otvara se javna rasprava o Zdravstvenog odgoju koja je trajala do 12. srpnja 2013., čime su ispunjeni uvjeti Ustavnog suda^[16] i zdravstveni odgoj uveden je u sve osnovne i srednje škole u školskoj godini 2013./2014.^[17]

Strategija obrazovanja znanosti i tehnologije

Hrvatski sabor 2014. godine donio je Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije kao jedan od najvažnijih dokumenata Vlade RH u mandatu Zorana Milanovića kojom je naglašeno da Hrvatska prepoznaje obrazovanje i znanost kao svoje razvojne prioritete koji joj jedini mogu donijeti dugoročnu stabilnost, ekonomski napredak i osiguranje kulturnog identiteta.^[18]

Privatni život

Govori engleski, a hobiji su mu sport, glazba i film.^[19] Željko Jovanović je po narodnosti Srbin.^[20]