Anglo-američki rat

Anglo-američki rat ili Rat iz 1812. je naziv za oružani sukob Britanskog Carstva i SAD-a od 1812. do 1815. god.

Anglo-američki rat
Prizori anglo-američkog rata u smjeru kazaljke na satu: Pustošenje Washingtona, Bitka kod Queenston Heightsa, pomorska bitka Constitutiona protiv Guerrierea, smrt Tecumseha kod Moraviantowna, Andrew Jackson vodi obranu New Orleansa.
Vrijeme 18. lipnja 1812. - 18. veljače 1815. Lokacija Istočna i središnja Sjeverna Amerika Ishod neodlučeno Teritorijalne promjene Bez promjena granica (Status quo ante bellum) Propast planova o osnutku neovisne indijanske države
Sukobljeni
SAD Choctaw Cherokee Indijanci Muskogee	Britansko Carstvo Shawnee Creek Red Sticks Chippewa Fox Indijanci Iroquois Indijanci Miami Indijanci Ottawa Kickapoo Lenni Lenape Mascouten Potawatomi Sac Wendat
Vođe
James Madison Henry Dearborn Jacob Brown Winfield Scott Andrew Jackson William Henry Harrison William Hull	Lord Liverpool George Prévost Isaac Brock† Roger Hale Sheaffe Gordon Drummond Robert Ross† Edward Pakenham† Charles de Salaberry† Tecumseh†
Vojne snage
Regularna vojska SAD-a: 7.000 na početku i 35.800 na kraju rata Rendžeri: 3.049 Milicija: 458.463★ Ratna mornarica SAD-a: 6 fregata i 14 ostalih plovila Indijanski saveznici: 125 Choctawa i nepoznat broj drugih	Britanska vojska: 5.200 na početku i 48.160 na kraju rata Pokrajinski dobrovoljci: 10.000 Pokrajinska milicija: 4.000 Britanska kraljevska ratna mornarica: 11 linijskih brodova, 34 fregate i 52 druga plovila, te 9 pokrajinskih brodova Indijanski saveznici: oko 10.000
Posljedice
2.260 poginulih u boju i 4.505 ranjenih oko 15.000 ukupno preminulih[1]	1.600 poginulih u boju, 3.679 ranjenih i 3.321 preminulih od bolesti
† Poginuli u boju ★ Djelovali samo u svom području

Sjedinjene Američke Države su objavile rat 18. lipnja 1812. godine zbog više razloga od kojih su neki: trgovačke restrikcije američkih brodova zbog britanskog rata s Francuskom, te britanske potpore indijanskim plemenima protiv američke ekspanzije i zbog neslužbene želje SAD-a da anektira Kanadu.^[2]

Sjeverno bojište anglo-američkog rata s istaknutim mjestima bitaka

Tijek rata

Američka fregata Constitution osvaja britansku HMS Guerriere 19. kolovoza 1812. god.

Oliver Hazard Perry prelazi iz Lawrencea na Niagaru tijekom Bitke za jezero Erie 1813. god.

Zbog zauzetosti većine vojnih snaga ratovima u Europi, Britanci su najprije imali obrambenu strategiju tijekom američkih napada na Kanadu. Do 1813. godine vojska SAD-a je osvojila jezero Erie, dijelove zapadnog Ontarija i uništila Tecumsehovu indijansku konfederaciju, a time i mogućnost neovisne indijanske države u Sjevernoj Americi koju je podržavalo Britansko Carstvo. Na sjeverozapadu, general Andrew Jackson je uništio vojsku Creek Red Sticks indijanaca u Bitci kod Horseshoe Benda 1814. godine.

Porazom Napoleona u Europi 1814. godine, već 6. travnja, Britanci su započeli s agresivnijom strategijom poslavši tri velike postrojbe. Pobjedom u Bitci kod Bladensburga u kolovozu 1814. godine, Britanci su uspjeli osvojiti i spaliti Washington, ali su Amerikanci pobjedama u rujnu 1814. i siječnju 1815. odbili tri britanske invazije na New York, Baltimore i New Orleans.

Rat se odigravao na tri bojišta:

• Na moru su ratni brodovi i gusarske jedinice obje strane napadali trgovačke brodove neprijatelja, dok je Britanska kraljevska ratna mornarica izvodila uspješnu blokadu atlantske obale SAD-a, što joj je omogućilo velika pustošenja u drugom razdoblju rata;
• Na američko-kanadskoj granici, od Velikih jezera te duž rijeke sv. Lovrijenca, su se vodile kopnene i pomorske bitke;
• Na jugu SAD-a i obali Meksičkog zaljeva vojska SAD-a je pobijedila britanske indijanske saveznike i odbila invaziju na New Orleans.

Posljedice

Upravo su pobjede kod Baltimorea 1814. (koja je inspirirala stihove himne SAD-a, The Star-Spangled Banner) i New Orleansa 1815. godine u Amerikanaca stvorile nacionalnu euforiju koju su oni nazvali „Drugi rat za neovisnost”. Nakon toga uslijedilo je razdoblje koje su nazvali „doba dobrih osjećaja” jer su se stanovnici SAD-a uglavnom povezali, a partizanski sukobi milicija na suprotnim stranama su gotovo zaboravljeni. Kanada je također iz rata izašla sa snažnijim osjećajem nacionalne pripadnosti i solidarnosti, uglavnom zbog uspješnih obrana od američkih napada. Osobito u Ontariju, rat protiv SAD-a se i danas naziva „američkom ekspanzionističkom invazijom” i slavi se pobjeda Kanade. U Velikoj Britaniji se na rat gleda samo kao sporedni oružani sukob u sklopu Napoleonskih ratova.