Augustin Blazović

Augustin Franjo Blazović (Frakanava, 29. siječnja 1921. – Beč, 10. svibnja 2004.) bio je hrvatski benediktinac, pjesnik, novelist, romanopisac, dramatik, prevoditelj i znanstvenik iz Gradišća.

Otac Augustin Franjo Blazović O.S.B.
Crkva	Katolička Crkva
Osobni detalji
Rođen	29. siječnja 1921. Frakanava
Umro	10. svibnja 2004. Beč
Nacionalnost	Hrvat
v r u

Životopis

Rođen je 1921. godine u Frankanavi u Austriji. Osnovnu školu s dvojezičnom nastavom pohađao je u rodnom mjestu. U Kisegu, kod benediktinaca, završio je gimnaziju od 1932. do 1940. godine. Godine 1940. pristupio je u benediktinski red u Pannonhalmi. Tamo je nastavio teološki studij.^[1]

Godine 1947. studij matematike i fizike u Budimpešti. Od 1949. do 1953. u Beču je studirao filozofiju i sociologiju. Tamo je 1953. postigao doktorat iz filozofskih znanosti. Predavao je matematiku i fiziku od 1946. do 1948. u benediktinskoj gimnaziji u Budimpešti.^[1]

Djelovao je u bogoslovskom sjemeništu gradišćanske biskupije, kao prefekt studija i vicerektor Zavoda. Djelovao je i kao superior za sve mađarske benediktince, koji žive u Zapadnoj Europi te kao ekonom za inozemstvo svoje matične nadopatije Pannonhalma u Mađarskoj.^[2]

Od 1949. bio je dušobrižnik Gradišćanskih Hrvata u Beču. Pripadao je krugu gradišćanskih pisaca koji su književno oblikovali hrvatsku problematiku Gradišća, djelujući na nasljeđu Mate Meršića Miloradića.^[1]

Djela

• „Hiža Drašković”
• „Vigilija: bdjenje ili virostovanje” (1961.)
• „Sveci u crikvenom ljetu” (1966.)
• „Rosa i dim” (1977.)
• „Tri drame” (1983.)
• „Slike i sudbine” (1991.)
• „Svidočanstvo za vjeru” (1996.)
• „Čežnja”
• „Otvorite zviranjke”
• „Žitak svecev”
• „Na putu u bolji život”

Nagrade i priznanja

• Nagrada za literaturu zemlje Gradišće 1982.
• Zlatni časni znak za zasluge u vezi s Republikom Austrijom 1984.
• Veliki časni znak zemlje Gradišće 1989.
• Odlikovanje službenom titulom profesor 1991. (dodijelio austrijski predsjednik Kurt Waldheim)
• Kulturnu nagrada Gradišćanskih Hrvata (Kulturna nagrada Gradišćanskih Hrvatov) 1996.