Bezvučni postalveolarni frikativ
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Bezvučni postalveolarni frikativ ili bezvučni palatoalveolarni frikativ suglasnik je koji postoji u mnogim svjetskim jezicima, a u međunarodnoj fonetskoj abecedi za njega se koristi simbolom [ʃ].
| Bezvučni postalveolarni frikativ | |
| ʃ | |
| IPA-broj | 134 |
| HTML-entitet | ʃ |
| IPA-slika |  |
| X-SAMPA | S |
| Kirshenbaum | S |
| Vidi također: Fonetika | Jezikoslovlje | Jezik | |
Simbol <ʃ> kreirao je Isaac Pitman i ne treba ga brkati sa sličnim znakom za integral ∫. Alternativni je simbol kojim se koristi u starijoj literaturi š, s s kvačicom.
Glas postoji u standardnom hrvatskom i svim narječjima; standardni pravopis hrvatskog jezika koristi se simbolom š, (vidjeti slovo š).
Karakteristike su:
- po načinu tvorbe jest sibilantski frikativ
- po mjestu tvorbe jest postalveolarni suglasnik
- po zvučnosti jest bezvučan.
Remove ads
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads