Friedrich Engels

Friedrich Engels (Barmen, 28. studenog 1820. – London, 5. kolovoza 1895.) njemački filozof, politolog, povjesničar i revolucionar, ideolog komunističkog i socijalističkog pokreta. Najbliži je suradnik Karla Marxa, te je uz njega suosnivač marxizma.

Friedrich Engels
Zapadna filozofija
Filozofija 19. stoljeća
Rođenje	28. studenog 1820. (Barmen, Njemačka)
Smrt	5. kolovoza 1895. (London, Velika Britanija)
Škola/tradicija	marksizam
Glavni interesi	politika, ekonomika, klasna borba
Poznate ideje	suosnivač marksizma (s Marxom), otuđenje, eksploatacija radnika, dijalektički materijalizam, historijski materijalizam
Utjecaji	Marx, Hegel, Feuerbach, Stirner, Smith, Ricardo, Rousseau, Goethe, Fourier, Comte
Utjecao na	popis marxista
Portal o životopisima

Suautor je Manifesta komunističke partije (1848.), jednog od najutjecajnijih političkih traktata ikad, u kojem autori Marx i Engels polažu temelje teorije komunizma i stvaranja besklasnog društva, što treba postići kroz proletersku revoluciju i svrgavanje kapitalizma.

Životopis

Rodna kuća Friedricha Engelsa u Barmenu

Rođen je u mjestu Barmen (danas dio Wuppertala). Porijeklom je bio iz izrazito religiozne (pa je kao tako i odgojen) i bogate trgovačke porodice. Gimnaziju je završio u rodnom mjestu, nakon čega odlazi u Bremen 1838. godine gdje se posvećuje trgovini. Humanističke i slobodarske ideje u Njemačkoj krče put, te ostavljaju dubok trag na njemu. Tada tiska prve pjesme, feljtone i kritičke prikaze o raznim njemačkim piscima u hamburškom časopisu Telegraph koje objavljuje pod pseudonimom Friedrich Oswald.

Na njega naročito djeluje Straussovo djelo Život Isusov, koje ga osvaja. U jesen 1841. odlazi u Berlin na odsluženje vojnog roka gdje se upoznaje s mladohegelijancima i postaje njihov oduševljeni pristaša. Potkraj 1842. upozaje se sa socijalizmom i komunizmom. Ka komunizmu će se usmjeriti u Engleskoj gdje radi (zahvaljujući očevim vezama) kao namještenik tvrtke Erment and Engels. Prvi puta svoja nova uvjerenja iznosi u članku Umrisse zu einer Kritik der Nationalökonomie, koje tiska u Marx-Rugeovim Njemačko-francuskim analima. U razdoblju od 1845. do 1849. godine Engels se najviše zadržava u Bruxellu (kamo je Marx morao emigrirati iz Pariza) i Parizu te s Marxom osniva komunističke dopsiničke komitete i agitira među radnicima šireći socijalističke ideje.

Nakon izbijanja revolucije u Njemačkoj (1848.) Engels se vraća u domovinu, gdje zajedno s Karl Marxom stoji na krajnje lijevom krilu revolucionarnih snaga i sudjeluje u osnivanju lista Nove rajnske novine (Neue Rheinsche Zeitung). Gušenjem revolucije, kao i prestankom izlaženja spomenutih novina 19. svibnja 1849. Engels se pridružuje ustanku u Falačkoj i kao ađutant Wilichova dobrovoljačkog odreda, nakon sloma ustanka i revolucije, emigrira u Švicarsku, a odatle u London. Poslije propasti revolucije dolazi do sukoba u njemačkom komunističkom pokretu u kojem Engels i Marx slikovito rečeno izvlače deblji kraj. Marx odlučuje završiti ekonomske studije. Istovremeno Engels ponovo počinje raditi kao namještenik u tvrtki svoga oca u Manchesteru te materijalno pomaže Marxa kako bi ovaj mogao završiti svoju knjigu Kapital.

Engelsova pomoć Marxu očitovala se i na drugi način, Kako je Marx početkom 1850.-ih još uvijek slabo vladao engelskim jezikom Engels za njega piše članke za časopis New York Tribune, a kasnije (1857. – 1858.) pomaže mu i u suradnju u jednoj američkoj enciklopediji. Engels je boravak u Manchesteru iskoristio i za studij prirodnih i društevenih znanosti. Potkraj 1870. godine Engels se defnitivno preselio u London i odmah se uključio u rad Internacionale (čiji je jedan od osnivača) te postao član njenog Generalnog vijeća. U okviru Internacionale bio je oštar kritičar anarhiste Bakunjina i tražio je da se on isključi iz te organizacije. Nakon Marxove smrti 1883. godine Engels intenzivno radi na izdanju drugog i trećeg sveska Kapitala. Drugi svezak završava 1884., a treći 1894. godine. Zanimljivo je spomenuti da je Engels tečno čitao i pisao na dvadeset jezika.

Preminuo je 5. kolovoza 1895. godine u Londonu.

Engelsov stav prema Slavenima

Postoje izjave Engelsa koje upućuju na njegovu netrepeljivost prema Slavenima, koja seže jos iz doba Proljeća naroda, a u jednoj od njih Engeles je izjavio kako su Južni Slaveni kontrarevolucionarni, nazadni narodi koji će "završiti na smetlištu povijest".^[1]

Navodi i nad su Nijemci i Mađari sve ove male zakržljale, nemoćne nacijice ujedinili u veliku državu i time ih osposobili da sudjeluju i povijesnom razvoju od kojega bi, prepuštene sebi, ostale sasvim po strani. Ali prema Engelsu je najveći "zločin" Nijemaca i Mađara je svakako "što su oni tih 12 milijuna Slavena spriječili u tome da se poturče!"...^[2]

Između ostalog, Engels tvrdi, da su Hrvati i Slovenci narod bez povijesti:

»Gdje je povijest ilirskih Slovenaca, Dalmatinaca, Hrvata i Šokaca (naziv na Hrvate iz Slavonije, Baranje i zapadne Bačke)...^[2]«

Djela

Autor

• Položaj radničke klase u Engleskoj (1844)
• Njemački seljački rat (1845)
• Revolucija i proturevolucija u Njemačkoj (1850)
• Anti-Dühring (1878)
• Socijalizam: Utopijski i znanstveni (1880)
• Dijalektika prirode (1883)
• Porijeklo obitelji, privatnog vlasništva i države (1884)
• Ludwig Feuerbach i kraj njemačke klasične filozofije (1886)

Suator s Marxom

• Njemačka ideologija (1845)
• Sveta obitelj (1845)
• Manifest komunističke partije (1848)
• Pisanja o američkom građanskom ratu (1861)
• Rani radovi (1953)