Franjevačka klasična gimnazija u Visokom

Franjevačka klasična gimnazija u Visokom (lat. Classicum gymnasium franciscanum Visoko), jedina klasična gimnazija u Bosni i Hercegovini, srednjoškolska je odgojno-obrazovna ustanova u vlasništvu Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

Prikaz visočke gimnazije i samostana, uz prizor mučenja 5 franjevaca i rušenja samostana u Visokom 1450. godine na Hrvatskom katoličkom kalendaru u Bosni i Hercegovini za mjesec veljaču, 1930. godina

Povijest

Stara zgrada Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, sagrađena 1900. – 1913., danas Franjevačko sjemenište

Prije dolaska u Visoko: 1882. – 1900.

Gimnazija je utemeljena 1882. odlukom Provincijskog kapitula u Fojnici. Određeno je da se dotadašnje samostanske škole diljem provincije zatvore, odnosno objedine u jednu središnju školu, koja je u kolovozu 1882. otvorena u Franjevačkom samostanu u Kreševu.

Prva školska godina započeta je s tri razreda i 21 učenikom, a prvi ravnatelj (prodirektor) bio je fra Grgo Martić. Već sljedeće školske godine, odlukom uprave Bosne Srebrene škola i sjemenište preselili su u Franjevački samostan u Gučoj Gori kod Travnika, koji je tada mogao ponuditi bolji smještaj.

U Gučoj Gori škola je 1886., u petoj godini svoga postojanja, otvorila i IV., a sljedeće godine i V. razred. Postupno se počelo uvoditi i nove nastavne predmete – opću povijest (1888.) i njemački (1888.) te grčki jezik (1892.) te se tako škola po nastavnom programu izjednačila s nižim državnim gimnazijama. Znatan iskorak u organzaciji kao ravnatelj ostvario je fra Anđeo Franjić, koji je shvatio da bi za Gimnaziju trebalo graditi poseban zavod, a kao lokaciju već 1893. predlagao je Visoko.

Odluku o gradnji donijela je uprava Bosne Srebrene 1899., a već u kolovozu 1900. učenici su iz Guče Gore uselili u novu zgradu. Time je ostvaren važan preduvjet za nesmetan razvoj franjevačke odgojno-obrazovne djelatnosti u Visokom. Zgradu je projektirao i radove vodio Ivan Holz, a rradnja (63 000 forinti) je financirana prodajom franjevačkog gostinjca u Istanbulu (26 000 forinta), prilozima samostana i župa (26 000 forinta) te darovima dobročinitelja. Samostan i crkva sv. Bonaventure građeni su zajedno sa zgradom gimnazije.^[1]

Godine borbe za ravnopravnost: 1900. – 1918.

Odmah po dolasku u Visoko otvoren je i VI. razred gimnazije, a profesori i učenici počeli su raditi s velikim zanosom.

Gimnazijska zgrada nije bila odmah izgrađena u opsegu u kojem se danas nalazi: 1900. imala je oblik velikog uglatog slova J. Ubrzo se osjetilo da je ta zgrada pretijesna pa je 1913./14. na dužem dijelu nadograđena po nacrtu arhitekta Franje Holza.,^[1] tako da su stvoreni uvjeti da se iste godine otvori VII., a sljedeće godine i VIII. razred. Nakon što je postala osmorazredna, na Gimnaziji je 1916. godine održana prva matura.

U punom zamahu razvoja: 1919. – 1945.

U Kraljevini SHS, sva dotle stečena prava Gimnazije bila su uz male iznimke potvrđena, a 1924. konačno joj je priznato pravo javnosti. Ubrzo se počela mijenjati i struktura đaštva Gimnazije: dok su prije većinu đaka činili sjemeništarci, od 1925./26. brojem prevladavaju vanjski đaci, a zbog sve većeg broja đaka-katolika iz udaljenih mjesta, za njih je uz Gimnaziju 1928. izgrađen poseban objekt, tzv. konvikt: dvokatnica s podrumom, ukupne površine oko 3.200 m², kao internat za 150 vanjskih đaka iz udaljenih mjesta. U istoj se zgradi za njih i za sve ostale vanjske đake izvodila nastava. Sve veće zanimanje za upis u Gimnaziju dodatno je pojačano 1928./29., kada se uz klasična odjeljenja, od V. razreda, počinju uvoditi i realno-gimnazijska.

Đaci su u konvikt dolazili s teritorija cijele tadašnje države, a osobito iz Bosne, Dalmacije, Slavonije i Zagreba. Tako je 1930./31. broj svih đaka Gimnazije dosegao 413, a najviše ih je bilo 1939./40. - ukupno 536.

Godine 1935. izgrađena je gimnastička dvorana po projektu Karla Pařika (Paržika).^[1]

Tijekom II. svjetskog rata u dio gimnazijske zgrade uselila se domobranska vojska, a veći dio konvikta zauzela je njemačka Feldengendarmerie. Zato je partizansko zrakoplovstvo 1944. bombardiralo zgradu konvikta. U konc-logorima NDH stradalo je 8 učenika Židova, a partizani su 1945. godine na različitim mjestima poubijali 11 sjemeništaraca.

Komunizam (1945. – 1990.)

Ubrzo nakon rata i nastupa komunističke vlasti Gimnazija je izgubila pravo javnosti. Nastojeći nastaviti s radom i bez prava javnosti samo za sjemeništarce, šk. godina 1945./46. započeta je 13. prosinca 1945., a kad je u veljači 1947. stigla izričita naredba da se nastava ima prekinuti, Ravnateljstvo Gimnazije uspjelo je dobiti dopuštenje da se i ta školska godina završi. Školska godina 1946./47. nije ni započeta. Uz veliko nastojanje Uprave Bosne Srebrene tadašnje Ministarstvo prosvjete odobrilo je Gimnaziji rad 27. studenog 1947., ali pod nazivom »Franjevačko sjemenište« i uz uvjet da svjedodžbe Gimnazije vrijede samo pri upisu na teološke visoke škole i fakultete, tako da su Gimnaziju od tada pohađali samo franjevački sjemeništarci.

Nakon stjecanja dozvoole za rad najveći veliki problem bio je tijesan prostor, jer su partizani u kolovozu 1945. po kratkom postupku oduzeli Konvikt, a u samostansku zgradi početkom šk. godine 1945./46. uselile su razne državne ustanove: realna gimnazija, srednjoškolski internat, večernja osnovna škola i štab omladinskih brigada za izgradnju željezničke pruge Šamac – Sarajevo. Zato su većina đaka i neki profesori stanovali u potkrovlju, koje je zbog hladnoće prozvano »Sibir«. Nakon što je 1950. tadašnji provincijal fra Jozo Markušić s delegacijom Udruge Dobri pastir posjetio maršala Tita, spomenute ustanove počele su se iseljavati, sve dok franjevcima 15. srpnja 1964. nisu vraćene i posljednje prostorije u samostanskoj zgradi.

Rat i poraće: 1992. - 2007.

Tijekom rata u Bosni i Hercegovini – od travnja 1992. do ožujka 1996. – Gimnazija je djelovala u Republici Hrvatskoj, u Baškoj Vodi. Nisu zabilježena posebna oštećenja objekta Samostana Sv. Bonaventure, a u zgradi Konvikta su bile smještene jedinice Armije BiH. Nakon 1995. godine, objekt Konvikta je vraćen u posjed franjevaca, te su u njega ponovo smješteni đaci i profesori.^[2] Zahvaljujući velikoj potpori Vlade Republike Hrvatske, učenici su stanovali u Hotelu Slavija, a nastava se održavala u prostorijama mjesne osnovne škole. Posljednjih godina Gimnaziju pohađa 70-80 učenika, kandidata za Franjevački red, koji potječu iz raznih dijelova Bosne i Hercegovine.

Od 2007.

Nakon punih 60 godina Gimnaziji je, odnosno Franjevačkom samostanu u Visokom, u prosincu 2005. vraćena zgrada konvikta, koju je JNA pretvorila u vojarnu još 1945.

Od šk. god. 2007./08., odlukom Uprave Bosne Srebrene, u Gimnaziju se po prvi put nakon 1944./45. ponovno mogu upisivati vanjski đaci bez obzira na vjeroispovijest, a po prvi put od osnivanja i učenice.

Uprava Bosne Srebrene započela je 2007. projekt temeljite obnove ovog objekta kako bi mogao služiti svojoj prvotnoj svrsi. Konvikt je vrlo suvremeno obnovljen i useljen početkom školske godine 2009./10. U njemu se od 2016./17. odvija nastava za sve učenike.

Zahvaljujući brojnim donatorima, a najviše njemačkoj dobrotvornoj organizaciji Renovabis, od 2015. godine Gimnazija ima sportsku dvoranu.

Početkom školske godine 2019./20. u Gimnaziji se školovalo 114 učenika i učenica, od kojih 68 stanuju u Konviktu.

Uprava

Ravnatelji Gimnazije

Ravnatelji Gimnazije od njezina utemeljenja su franjevci Bosne Srebrene:

• fra Grgo Martić (1882. – 1884.)
• fra Mirko Barać (1884. – 1886. i 1888. – 1892.)
• fra Jerko Mihaljević (1886. – 87.)
• fra Anđeo Franjić (1892. – 1905.)
• fra Filip Pašalić (1905.)
• fra Ambroža Živković (1905. – 1906.)
• fra Augustin Pejčinović (1906. – 1907.)
• fra Marijan Marić (1907. – 1908.)
• fra Jozo Markušić (1908. – 1913.)
• fra Karlo (Dragutin) Ikić (1914. – 1919.)
• fra Lujo Marković (1919. – 1928.)
• fra Kazimir Ivić (1928. – 1937.)
• fra Ljudevit Zloušić (1937. – 1945.)
• fra Krunoslav Misilo (1945. – 1946.)
• fra Rastislav Drljić (1947. – 1967.)
• fra Ignacije Gavran (1967. – 1976.)
• fra Mato Mrkonjić (1976. – 1991.)
• fra Stjepan Pavić (1991. – 1997.)
• fra Pavo Vujica (1997. – 2006.)
• fra Ivo Radman (2006. – 2007.)
• fra Ivica Studenović (2007. – 2009.)
• fra Zvonko Miličić (2009. – 2019.)
• fra Josip Mrnjavac (2019. – 2020.)
• fra Ivan Nujić (2020. – 2022.)
• fra Stipo Alandžak (2022. –)

Ravnatelji konvikta

Konviktom su također uvijek upravljali franjevci:

• fra Vinko Lalić (1928. – 1936.)
• fra Većeslav Vlajić (1936. – 1940.)
• fra Krunoslav Misilo (1940. – 1942.)
• fra Tomislav Ostojić (1942. – 1945.)
• fra Franjo Radman (2005. – 2009.)
• fra Stipo Alandžak (2009. – 2019.)
• fra Zvonko Miličić (od 2019. – 2022.)
• fra Josip Mrnjavac (2022. –)

Nastavno osoblje

Od utemeljenja do danas na Gimnaziji je predavalo oko 270 nastavnika. U školskoj godini 2021./22. u Gimnaziji djeluje ukupno 25 nastavnika i odgojitelja, od kojih šest franjevaca Bosne Srebrene i dvije školske sestre franjevke.

Nastavni plan

Nastava se odvija po nastavnom planu za klasične gimnazije:

predmeti	I. r.	II. r.	III. r.	IV. r.
Hrvatski jezik i književnost	4	4	4	4
Njemački jezik	3	3	3	3
Engleski jezik	2	2	2	2
Latinski jezik	3	3	3	3
Grčki jezik	3	3	3	3
Glazbena umjetnost	1	1	1	1
Likovna umjetnost	1	1	1	1
Logika			1
Psihologija			1
Filozofija				2
Povijest	2	2	2	2
Zemljopis	2	2	2	1
Matematika	4	4	3	3
Fizika	2	2	2	2
Kemija	2	2	2	2
Biologija	2	2	2	2
Sociologija				1
Informatika	1	1
Tjelesna i zdravstvena kultura	2	2	2	2
Vjeronauk/Religijska kultura	1	1	1	1
Ukupno	35	35	35	35

Financiranje rada

Od 1. travnja 2015. Gimnazija se financira iz proračuna Zeničko-dobojske županije. Školovanje u Gimnaziji za sve je učenike besplatno, a konviktorci financiraju troškove smještaja u konviktu. Svim učenicima i učenicama osigurani su besplatni udžbenici, a djelomice školski izleti te povremeni posjeti kazalištima i koncertima.

Literatura

• Gavran, Ignacije. 2010. Suputnici bosanske povijesti - Sedam stoljeća djelovanja bosanskih franjevaca. Svijetlo riječi. Zagreb, Sarajevo. ISBN 978-9958-741-93-7CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Karaula, Marijan. Visočka Franjevačka klasična gimnazija u komunističkoj Jugoslaviji Dies academicus (zbornik), Zagreb, 2001, str. 19-40.
• Valjan, Velimir. 2010. Franjevački samostan u Gučoj Gori - Zbornik radova sa znanstvenog skupa u povodu 150. obljetnice samostana u Gučoj Gori. Franjevački samostan Guča Gora, Kulturno povijesni institut provincije Bosne Srebrene - Sarajevo. Guča Gora, Sarajevo. ISBN 978-9958-9026-2-8CS1 održavanje: ref=harv (link)