Javanski čovjek

Javanski čovjek (Pithecanthropus erectus, lat. za "uspravan čovjek-majmun"), je primjer Homo erectusa (Homo erectus erectus, lat. za "uspravan čovjek") koji se smatra za nasljednika Australopiteka i pretka Homo sapiensa, suvremenog čovjeka.

Javanski čovjek
Lubanja javanskog čovjeka, pronađena u Sangiranu na otoku Javi 1936. godine
Raspon fosila
pleistocen
Sistematika
Carstvo:	Animalia
Koljeno:	Chordata
Razred:	Mammalia
Red:	Primates
Natporodica:	Hominoidea
Porodica:	Hominidae
Potporodica:	Homininae
Tribus:	Hominini
Rod:	Homo
Vrsta:	Homo erectus
Trojno ime
Homo erectus erectus Black, 1927.
Sinonimi
Pithecanthropus erectus
WD wikislike

Skupinu fosilnih uzoraka (tjeme lubanje, bedrena kost i nekoliko zuba, neke kosti skeleta i veliki broj kamenog oruđa) otkrio je francuski arheolog Eugène Dubois na obalama rijeke Solo (Java) 1891. godine. Potpunije nalaze je pronašao njemački paleontolog Gustav Heinrich Ralph von Koenigswald kod sela u Sangirana, 18 km sjevernije 1936. godine. Nalazi tzv. "Mojokerto djeteta" se smatraju starima otprilike 1,66-1,81 milijun godina, što ga čini otprilike podjednako starima kao i nalazi Homo erectusa pronađenog u Koobi Fora u Keniji.^[1] Do tih nalaza pronađenih u Velikoj rasjednoj dolini u Keniji 1974. godine, ostaci javanskog čovjeka su se smatrali za najstarije nalaze Homonima na svijetu.

Originalni nalazi E. Duboisa iz 1891. godine

Sinantropi su živjeli uglavnom sakupljačkim načinom života, ali su se bavili i lovom. Pekinški čovjek se povezuje s pitekantropom iz Kine, iz arheološkog nalazišta Zhoukoudian (Pekinški čovjek). Neki znanstvenici pretpostavljaju da je upravo ova grana Homo erectusa pronađena u Aziji poveznica između modernog čovjeka i njegovih predaka,^[2] dok većina znanstvenika da je to Homo erectus pronađen u Africi (vjerojatno Homo ergaster).