Jean-Jacques Rousseau

Jean Jacques Rousseau (Ženeva, 28. lipnja 1712. – Ermenonville, 2. srpnja 1778.), francuski književnik, pedagog i politički filozof.

Jean-Jacques Rousseau
Portret Quentina de La Toura, (1753.)
Zapadna filozofija
Prosvjetiteljstvo
Rođenje	28. lipnja 1712. Ženeva, Ženevska republika
Smrt	2. srpnja 1778. (66. god) Ermenoville, Kraljevina Francuska
Škola/tradicija	Prosvjetiteljstvo francuske filozofije, sentimentalizam, društveni ugovor
Glavni interesi	Politička filozofija, obrazovanje, literatura, glazba
Poznate ideje	Opća volja, amour de soi, civilna vjera
Važnija djela Društveni ugovor Julija ili Nova Helioza Rasprava o podrijetlu i temeljima nejednakosti među ljudima
Nagrade :::Académie de Dijon (1750.)
Potpis
Portal o životopisima

Životopis

Preživjevši nesretno djetinjstvo, bježi iz roditeljskog doma gospođi de Warens, koja ga obraća na katolicizam i kao pomajka, prijateljica i ljubavnica vrši dugi niz godina na njega moćan utjecaj. Od tada pa sve do smrti Rousseau će imati život pun obrata te rastrgan proturječnostima između snova i stvarnosti i koji je pri kraju zamračen jakom razdražljivošću i neurotičkim priviđenjima.

Rousseau se kao šegrt, lakaj, nastavnik glazbe, prepisivač nota i kućni učitelj, uvijek djetinjski plah i vođen zakonima srca, mučno probijao kroz svoje doba luksuza, galantnih i šupljih salonskih konverzacija, vlasulja i društvenog parazitima. Godine 1742. upoznaje u Parizu Denisa Diderota i druge enciklopediste, ali se ubrzo s njima razilazi. U svom prvom djelu Rasprava o znanostima i umjetnostima (Discours sur les arts et les sciences) daje 1749. godine negativan odgovor na nagradno pitanje Dijonske akademije o tome jesu li znanost i umjetnost pridonosile poboljšanju morala. Taj je spis otkriće za Pariz i Rousseau preko noći postaje slavan.

No uskoro bježi od pariške buke i konvencionalnih društvenih obveza i u Ženevi se združuje s priprostom Thérèse Levasseur, s kojom dugo živi u prirodnom braku (vjenčali su se tek 1768. godine). U Ermitageu, sjeverno od Pariza, u idiličnom ambijentu male kućice okružene vrtom, piše Rasprava o podrijetlu i temeljima nejednakosti među ljudima (Discours sur l'origine et les fondements de l'inégalité parmi les hommes), skicu o povijesnom razvojnom putu čovječanstva. Društveno i tjelesno blizu sloma odlazi 1761. godine na malo imanje u Montmorencyju i tu dovršava svoja djela: Julija ili Nova Heloiza (Julie ou la nouvelle Héloïse), Društveni ugovor (Du contrat social ou Principes du droit politique i Émile ou Sur l'éducation). Ta su djela izazvala bijes službene Francuske te pariški sud izdaje nalog za njihovo spaljivanje i Rousseauovo uhićenje. Bježeći pred progonima i pateći od unutarnjih moralnih kriza, Rousseau postaje bolesnik koji sumnja u sve pa i u svoje najintimnije prijatelje. Na Humeov poziv odlazi u Englesku i tamo piše šest knjiga. Praćen manijom proganjanja, vraća se u Francusku i dovršava posljednje djelo Sanjarije samotnog šetača (Rêveries du promeneur solitaire), u kojem se očituju i neki znakovi šizofrenije. Samotni bolesnik nedugo zatim umire, premoren fiktivnim i stvarnim progonima. Preminuo je 2. srpnja 1778. u mjestu Ermenonville u blizini Pariza.

Filozofija

Zanimljiva su njegova filozofska stajališta, pa je tako čovjek, po Rousseauu, od prirode dobar i nije počinio nikakav istočni grijeh već ga je pokvarila civilizacija i kultura. Po njemu sav napredak znanosti, umjetnosti, tehnike i gospodarstva znači gubitak izvorne ljudskosti, zdrave prirodne sreće i harmonije. Nevino samoljublje pretvara se pod utjecajem razuma u egoizam, a pretjerana putenost, slabljenje karaktera i pokvarenost običaja posljedica su razvijanja umjetnosti. Privatno vlasništvo podijelilo je ljude na bogate i siromašne, a vlast na jake i slabe: prvi koji je došao na zamisao da ogradi komad zemljišta i kaže: "Ovo je moje" i koji je uz to našao dovoljno naivne ljude da mu to povjeruju, bio je pravi osnivač građanskog društva. Koliko bi zločina, ratova i ubojstava, koliko nevolja i strahota uštedio ljudskom rodu onaj koji bi tada, iščupavši oznake i zatrpavši jarak, viknuo svojim bližnjima: "Ne slušajte tu varalicu, propali ste ako zaboravite da zemaljski plodovi pripadaju svima, a zemlja nikome! - u toj je početnoj rečenici u djelu Društveni ugovor sadržan i Rousseauov politički kredo: stvaranje suverene i slobodne građanske države u kojoj opća volja (volonté généralé - koja, međutim nije identična s voljom svih - volonté de tous) mora postati izvorom i temeljem svakog prava. Budući da znanost i kultura rađaju mnoga zla i izopačuju karaktere, potrebno je uvesti što prirodniji odgoj. Svojom idejom slobode kao bit čovjeka, spontanitetom uma i preferiranjem paskalovske logique de cœur, on je ne samo neposredno utjecao na Kanta, Schillera i Johanna Wolfganga von Goethea, već i trajno nadahnuo romantičnu literaturu i oduševljavao revolucionarne sanjare 18. pa i 19. stoljeća.

Najpoznatija djela

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Jean-Jacques Rousseau

• Rasprava o znanostima i umjetnostima (1750);
• Rasprava o podrijetlu i temeljima nejednakosti među ljudima (1755);
• Julija ili Nova Heloiza (orig. Julie ou la Nouvelle Héloïse, 1761.);
• Društveni ugovor (orig. Du contrat social, 1762.);
• Emil ili O odgoju (orig. Émile, 1762.);
• Ispovijesti (postumno).