Kameno doba je izraz kojim se označava najstarije razdoblje prapovijesti. U okviru kultura toga doba čovjek je izrađivao oružje i oruđe pretežito od kamena, ne poznajući još obradu metala.[1] Prvu periodizaciju prapovijesti definirao je danski arheolog Christian Jürgensen Thomasen 1836 g. Njegov "troperiodni sustav" kojim se prapovijest dijeli na kameno, brončano i željezno doba postaje temeljem svih kasnijih periodizacija. Godine 1865.britanski arheolog John Lubbock kameno doba dijeli na starije kameno doba ili paleolitik i mlađe kameno doba ili neolitik.[2] Godine 1872. Hodder M. Westropp uvodi srednje kameno doba ili mezolitik.[3]
Paleolitik ili starije kameno doba je razdoblje u kojem se pojavljuje čovjek i nastaju najstarije kulture, od prije 2 500 000 ili 2 000 000 god. do 10 000 pr. Kr. te obuhvaća cijeli pleistocen, koji je obilježen izmjenama ledenih razdoblja (oledbe, glacijali) s razdobljima zatopljenja (interglacijali, termali). Način života, kao i u mezolitiku koji se na nj nastavlja, obilježava lov i skupljanje plodova. Obično se dijeli na stariji (donji), srednji i mlađi (gornji). Neki autori govore i o kasnom paleolitiku (10 000 pr. Kr. – 8000 pr. Kr.). Ponekad se kulture starijega i srednjega paleolitika zajednički nazivaju protolitik), a one mlađega paleolitika i mezolitika miolitik.[4]
Mezolitik ili srednje kameno doba, u prapovijesti, prijelazno razdoblje između paleolitika i neolitika; približno se datira od 10 000. do 6500 pr. Kr.[5] Kada se umjesto mezolitika rabi naziv srednje kameno doba, valja razlikovati mezolitik kao razdoblje između paleolitika i neolitika od srednjega kamenoga doba u Africi, koje vremenski odgovara srednjemu paleolitiku u Europi; neki autori to prijelazno razdoblje raščlanjuju na epipaleolitik ili produženi paleolitik i protoneolitik, odnosno razdoblje koje je prethodilo klasičnomu neolitiku.[2]
Neolitik ili mlađe kameno doba; razdoblje u kojemu nastaju prve sjediteljske ljudske zajednice s trajnim naseljima i čvrstim nastambama, utemeljene na uzgoju biljaka i pripitomljivanju životinja. Prije oko 10 000 god. s holocenom i otopljivanjem nastaju povoljniji uvjeti za prijelazak čovjeka s lovačkoga i skupljačkoga načina života na vlastitu proizvodnju hrane. Neolitik počinje oko 6500 pr. Kr., a polovicom IV. tisućljeća pr. Kr. (3500 god. pr. Kr.) prodire šira uporaba metala kojom se završava neolitik, a počinje bakreno doba ili eneolitik.[6]