Kraljevi Rima

Kralj Rima (latinski: rex, regis) bio je glavni magistrat Rimskog Kraljevstva. Kraljevi, s izuzetkom Romula koji je to postao samim osnivanjem grada, sve je bio izabrao narod da bi služili doživotno, a nijedan do prijestolja nije došao oružanom silom. Iako nije bilo nasljednog principa kod prva četiri monarha, s petim kraljem Tarkvinijem Priskom, kraljevsko nasljedstvo ustanovljavalo se kroz ženski dio obitelji umrlog kralja. Zbog toga su drevni povjesničari tvrdili da je kralj bio izabran temeljem svojih vrlina, a ne podrijetlom.

Sedmorica rimskih kraljeva su prema legendi prvih sedam kraljeva koji su vladali gradom Rimom. To su bili redom: Romul, Numa Pompilije, Tul Hostilije, Anko Marcije, Tarkvinije Stari, Servije Tulije i Tarkvinije Oholi. Treba uzeti sa zadrškom njihov broj jer se smatra da je u 250 godina trajanja Rimskog kraljevstva moralo biti više kraljeva. Vjerojatnije je da imena ostalih kraljeva tradicija nije sačuvala.

Popis rimskih kraljeva

Kraljevi Rima
Kralj	Tradicionalna vladavina
Romul	753. pr. Kr. – 716. pr. Kr.
Numa Pompilije	715. pr. Kr. – 674. pr. Kr.
Tul Hostilije	673. pr. Kr. – 642. pr. Kr.
Anko Marcije	642. pr. Kr. – 617. pr. Kr.
Lucije Tarkvinije Prisk	616. pr. Kr. – 579. pr. Kr.
Servije Tulije	578. pr. Kr. – 535. pr. Kr.
Lucije Tarkvinije Oholi	535. pr. Kr. – 510. pr. Kr./509. pr. Kr.