Loire

Loire (u hrvatskim tekstovima i kroatizirano Loara,^[1] francuski izgovor [lwaʁ]; okcitanski: Léger; bretonski: Liger) je svojom dužinom od 1020 km najduža rijeka u Francuskoj.

Loire okcitanski: Léger; bretonski: Liger
rijeka
Loire kod Bréhémonta
Položaj
Države	Francuska
Naselja	Orleans, Tours, Angers, Nantes, Saint-Nazaire
Fizikalne osobine
Duljina	1012 km
Površina porječja	117001 km2
Istjek
• Prosječni	850 m3/s
Tok rijeke
Izvor	Središnji masiv
• Nad. vis.	1408 m
• Koord.	44°50'30"N, 4°13'7"E
Ušće	Atlantski ocean (estuarij)
• Koord.	47°16'12"N, 2°11'4"W
Slijev	Atlantski
Ulijeva se u	Atlantski ocean
Pritoci
• Lijevi	Allier, Cher, Indre, Vienne i Sèvre Nantaise
• Desni	Arroux, Sarthe, Loir, Mayenne
Loire na zemljovidu Francuske

Ovo je glavno značenje pojma Loire. Za druga značenja pogledajte Loire (razdvojba).

Loire kod mjesta Decize

Etimologija

Naziv "Loire" dolazi od latinskog Liger,^[2] koji je sam po sebi transkripcija domaćeg galskog (keltskog) naziva rijeke. Galsko ime dolazi od galske riječi liga, što znači "mulj, sediment, naslaga, naplavina", riječi koja je dala francuski lie, kao što je sur lie, što je zauzvrat dalo engleski lees.

Liga dolazi od proto-indoeuropskog korijena * legʰ-, što znači "lagati, ležati" kao u velškoj riječi Lleyg, a koja je također dala mnoge riječi u engleskom, kao što su lagati, položiti, izbočina, zakon itd.

Tok rijeke

Porječje Loire

Izvire u planini Cévennes, protječe Središnjim masivom i Pariškom zavalom i kod Saint-Nazairea se ulijeva u Atlantski ocean. U donjem toku je Loire jedna slobodno tekuća rijeka, bez brana koje bi ometale njen prirodni tok. U gornjem toku je od Roannea više puta pregrađivana.

Glavni pritoci s desne strane: Arroux, Sarthe s Loirom i Mayenneom; s lijeve: Allier, Cher, Indre, Vienne i Sèvre Nantaise.

Geologija

Geološke formacije u slivu rijeke Loire mogu se grupirati u dvije grupe formacija, naime, domenu podruma i domenu sedimentnih formacija. Podzemna domena prvenstveno se sastoji od metamorfnih i silikatnih fragmentiranih stijena s podzemnom vodom koja se pojavljuje u pukotinama. Sedimentna domena sastoji se od vapnenca i karbonskih stijena, koje, gdje su zasićene, tvore produktivne vodonosnike. Izdanci stijena od granita ili bazalta također su izloženi u koritu rijeke u nekoliko poteza.^[3]

Srednji dio rijeke ima mnogo vapnenačkih špilja koje su ljudi nastanjivali u pretpovijesno doba; špilje su nekoliko vrsta vapnenačkih formacija, naime tuffeau (porozna vrsta krede, ne treba je brkati sa sedrom) i Falun (formiran 12 prije milijuna godina). U obalnom pojasu vidljivo je tvrdo tamno kamenje, granit, škriljavac i debeli zemljani plašt.^[4]

Ispust i regulacija poplava

Rijeka ima protok od 863 m3/s, što je prosjek za razdoblje 1967.–2008.^[5] Stopa protoka jako varira duž rijeke, s otprilike 350 m3/s u Orléansu i 900 m3/s na ušću. Također jako ovisi o sezoni, a protok je samo 10 m3/s nije neuobičajeno u kolovozu-rujnu u blizini Orléansa. Tijekom poplava, koje se obično javljaju u veljači i ožujku^[6] ali i u drugim razdobljima,^[7] protok ponekad prelazi 2,000 m3/s za Gornju Loire i 8,000 m3/s u Donjem Loireu.^[6] Najozbiljnije poplave dogodile su se 1856., 1866. i 1911. godine. Za razliku od većine drugih rijeka u zapadnoj Europi, postoji vrlo malo brana ili prevodnica koje ometaju njezin prirodni tok. Tok više nije djelomično reguliran trima branama: Brana Grangent i Brana Villerest na Loire i Naussac Dam na Allieru. Brana Villerest, izgrađena 1985. nekoliko kilometara (nekoliko milja) južno od Roannea,^[8] odigrala je ključnu ulogu u sprječavanju nedavnih poplava. Kao rezultat toga, Loire je vrlo popularna rijeka za izlete čamcem, koja teče kroz pastoralni krajolik, pokraj vapnenačkih litica i povijesnih dvoraca . Na rijeci se nalaze četiri nuklearne elektrane: Belleville, Chinon, Dampierre i Saint-Laurent .

Promet

Godine 1700. luka Nantes imala je više plovila unutarnjim plovnim putovima od bilo koje druge luke u Francuskoj, što svjedoči o povijesnoj važnosti plovidbe najdužom francuskom rijekom. Gabare s plitkim gazom i druga riječna plovila nastavili su prevoziti robu u industrijsko doba, uključujući ugljen iz Saint-Étiennea utovaren na teglenice u Orléansu. Međutim, opasna plovidba slobodnim protokom i ograničena tonaža značili su da je željeznica brzo ubila preživjeli promet iz 1850-ih. Godine 1894. osnovana je tvrtka za promicanje poboljšanja plovidbe od Nantesa do Briarea. Radovi su odobreni 1904. i izvedeni su u dvije faze od Angersa do granice plime i oseke u Oudonu. Ovi radovi, s žljebovima i potopljenim nasipima, opstaju i pridonose ograničenoj plovnosti u današnjim uvjetima.^[9] Brana preko Loire kod Saint-Léger-des-Vignes pruža plovne uvjete za prijelaz od Canal du Nivernais do Canal latéral à la Loire .

Loire kod Saint-Nazairea

Prema stanju iz 2017, sljedeći dijelovi rijeke su plovni:

• Pomorska Loire: 53 km od Atlantskog oceana kod Saint-Nazairea do Nantesa, bez prevodnica^[10]
• Loire: 84 km od Nantesa do Bouchemainea blizu Angersa, bez ustava^[11]
• Kanal lateral à la Loire : 196 km od Briarea do Digoina, paralelno s rijekom, 36 prevodnica^[12]
• Canal de Roanne à Digoin : 56 km od Digoina do Roannea, paralelno s rijekom, 10 prevodnica^[13]

Uzvodno od Nantesa njome plove još samo turistički brodovi, koji gostima omogućavaju pogled na bajkovit krajolik i svjetski poznate dvorce uz njenu obalu.

Godine 2000. je UNESCO proglasio Loire između gradova Sully-sur-Loire i Chalonnes-sur-Loire svjetskom kulturnom baštinom.

Dolina rijeke Loire

Dolina rijeke Loire između Sully-sur-Loire i Chalonnesa
Svjetska baština – UNESCO
Država
Godina uvrštenja	2000. (24. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	i, ii, iv
Ugroženost	–
Poveznica	UNESCO:933
v r u

Dana 2. prosinca 2000. god., UNESCO je središnji dio doline rijeke Loire između Maine i Sully-sur-Loire, upisao na popis mjesta svjetske baštine u Europi. Ovo područje obuhvaća i francuske departmane Loiret, Loir-et-Cher, Indre-et-Loire, i Maine-et-Loire. Spomenike je uneskov odbor opisao kao: "izniman kulturni krajolik velike ljepote, koji se sastoji od povijesnih gradova i sela, velikih arhitektonskih spomenika (Châteauxa) i zemljišta koji su kultivirani i oblikovani stoljetnom interakcijom između lokalnog stanovništva i njihovog fizičkog okoliša, jedinstvenog rijeci Loire."

Dvorci

Dvorci (francuski: Châteaux), kojih je više od tri stotine, predstavljaju razvoj graditeljstva od utvrda iz 10. stoljeća do sjajnih palača izgrađenih pola tisućljeća kasnije.

Kad su francuski kraljevi (najprije Franjo I.) započeli gradnju svojih velikih dvoraca u dolini Loire, plemstvo je, ne želeći ili čak ni usudivši se biti daleko od sjedišta moći, slijedilo primjer. Njihova prisutnost u bujnoj i plodnoj dolini Loire počela je privlačiti najbolje arhitekte i dizajnera krajolika. Čak su i nakon vraćanja dvora u Pariz izgradnjom Louvrea i dvorca Versailles, bogati plemići nastavili graditi i dotjeravati dvorce u dolini Loire.

Nakon Francuske revolucije mnogi su stradali, ali su danas većinom obnovljeni i mnogi su otvoreni javnosti kao muzeji ili hoteli, dok su najveći poput Chamborda državni dvorci koji privlače stotine tisuće turista godišnje.

Na popisu su uključeni dvorci koji se nalaze na obalama rijeke Loire, ili na nekoj od njenih pritoka (Maine, Cher, Indre, Creuse i Loir) u zaštićenom području.

Slika	Ime	Lokacija	Rijeka	Koordinate	Bilješke
	Dvorac Amboise	Amboise	Loire	47.2447°N 0.5909°E / 47.2447; 0.5909	Dvorac Karla VIII. koji ga obnovlja u renesansnom stilu u 16. st. Franjo I., kralj Francuske, je odrastao u ovom dvorcu, a tu je stanovao i Leonardo da Vinci gdje je i sahranjen.
	Dvorac u Angersu	Angers	Loire	47.2812°N 0.3336°E / 47.2812; 0.3336	Anjouvinska utvrda koju je obnovio Filip II., kralj Francuske u 13. st. za svog unuka Luja IX.
	Azay-le-Rideau	Indre-et-Loire	Indre	47.1544°N 0.2801°E / 47.1544; 0.2801	Jedan od najranijih primjera francuske renesanse (1515. – 1527.)
	Dvorac Beauregard	Cellettes	Loire	47.2845°N 1.1055°E / 47.2845; 1.1055
	Dvorac Blois	Loir-et-Cher	Loire	47.5855°N 1.3309°E / 47.5855; 1.3309	U središtu grada Blois; bio je rezidencija više francuskih kraljeva.
	Dvorac Bourdaisiere	Montlouis-sur-Loire	Indre	47.2212°N 0.1055°E / 47.2212; 0.1055	Dvorac iz 14. st. je preuredio Franjo I., kralj Francuske, za svoju ljubavnicu. Danas je državni Dom za starce.
	Dvorac Chambord	Loir-et-Cher	Loire	47.616°N 1.517°E / 47.616; 1.517	Jedan od najprepoznatljivijih dvoraca na svijetu zbog karakterističnog oblika francuske renesanse.
	Dvorac Châteaudun	Châteaudun	Loire	48.0414°N 1.1925°E / 48.0414; 1.1925	Dvorac je građen preko 400 godina (od 12. do 16. st.)
	Dvorac Chaumont	Loir-et-Cher	Loire	47.3001°N 1.2729°E / 47.3001; 1.2729	Državni muzej i mjesto održavanja Travanjskog vrtnog festivala
	Dvorac Chenonceaux	Indre-et-Loire	Indre	47.3250°N 1.0706°E / 47.3250; 1.0706	Philibert Delorme je dizajnirao jedinstvenu Dvoranu za bal koja poput mosta gleda s obje strane rijeke.
	Dvorac Cheverny	Loir-et-Cher	Loire	47.3001°N 1.2729°E / 47.3001; 1.2729	Henrik II., kralj Francuske, je poklonio ovaj dvorac svojoj ljubavnici koja ga je prodala Phillipeu Huraultu koji ga u 17. st. proširuje i uređuje. Još uvijek pripada obitelji i u njemu živi preko 70 lovačkih pasa.
	Dvorac Langeais	Indre-et-Loire	Loire	47.3248°N 0.4061°E / 47.3248; 0.4061	Utvrdio ga Rikard I. Lavljeg Srca, u 15. st. obnovio ga Luj XI.
	Dvorac Loches	Loches	Indre	47.0737°N 0.5954°E / 47.0737; 0.5954	Utvrdili su ga Henrik II., kralj Engleske, i njegov sin Rikard I. Lavljeg Srca, a u 13. st. ga je osvojio Filip II., kralj Francuske. U 15. st. obnovio ga je Karlo VII., kralj Francuske koji ga je poklonio svojoj ljubavnici. Luj XVI. ga je koristio kao zatvor za zarobljene Engleze. Danas je državni muzej.
	Dvorac Montsoreau	Montsoreau	Loire	47.1256°N 0.0344°E / 47.1256; 0.0344	Izgrađen na strateškom mjestu između Chinona i Saumura
	Dvorac Montreuil-Bellay	Montreuil-Bellay	Loire	47.0800°N 0.0915°E / 47.0800; 0.0915	Nekad središte srednjovjekovne pokrajine L'Anjou po kojoj su nazvani francuski kraljevi.
	Dvorac Plessis-Bourré	Écuillé	Maine	47.3604°N 0.3240°E / 47.3604; 0.3240	Izgrađen za samo pet godina (1468. – 1473.), jedan je od rijetkih dvoraca u kojem se još uvijek živi. U njemu je snimljeno više povijesnih filmova.
	Dvorac Riveau	Lémeré	Indre	47.1036°N 0.3233°E / 47.1036; 0.3233	U 15. st. bio je slavan po svojoj ergeli konja koja je poslužila i Ivani Orleanskoj. Danas je najslavniji po čarobnih 12 vrtova.
	Dvorac Saumur	Maine-et-Loire	Loire	47.1522°N 0.0421°E / 47.1522; 0.0421	Anjouvinska utvrda koju je obnovio Henrik II., kralj Engleske u 12. st. Za vrijeme Napoleona bila je zatvorom.
	Dvorac Sully-sur-Loire	Sully-sur-Loire	Loiret	47.7677°N 2.3752°E / 47.7677; 2.3752	U njemu su slavni bjegunci često tražili sklonište (Mazarin, Voltaire, i dr.).
	Dvorac Talcy	Maine-et-Loire	Loire	47.4611°N 1.2640°E / 47.4611; 1.2640	Po predaji, Bartolomejska noć je isplanirana u ovom dvorcu.
	Dvorac Troussay	Cheverny	Cher	47.2929°N 1.2528°E / 47.2929; 1.2528	Jedan je od rijetkih dvoraca u kojem živi ista obitelj, još od početka 19. st.
	Dvorac u Usséu	Rigny-Ussé	Indre	47.1459°N 0.1728°E / 47.1459; 0.1728	Vjeruje se kako je ovaj dvorac iz 15. st. inspirirao Charles Perraulta da napiše Trnoružicu, a sigurno je bio inspiracija Disneyju za njegov dvorac u Disneylandu.
	Dvorac Valencay	Valencay	Indre	47.1576°N 1.5633°E / 47.1576; 1.5633	Izgrađen za obitelj d'Estampes, u 18. st. prodan zloglasnom škotskom bankaru (John Law), a Napoleonu je služio za prijem važnih gostiju.
	Dvorac Villandry	Villandry	Indre	47.2026°N 0.3046°E / 47.2026; 0.3046	Izgrađen u 17. st. na mjestu starije utvrde Colombier u kojoj je Franjo I., kralj Francuske, pregovarao o miru s engleskim kraljem (Rikard I. Lavljeg Srca). Bio je, između ostalog, u posjedu Napoleonovog brata (Joseph Bonaparte).