Maja Bošković-Stulli
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Maja Bošković-Stulli (Osijek, 9. studenog 1922. – Zagreb, 14. kolovoza 2012.[1]), hrvatska akademkinja.
Životopis
Rođena u hrvatsko-židovskoj obitelji, Bošković-Stulli izgubila je mnogo članova obitelji tijekom holokausta. Među inima oca Dragutina, majku Ivanku i sestru Magdu.[2][3] Bila je redovita je članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.[4]
Dugogodišnja je članica i autorica Matice hrvatske.[5] Stvorila je ključni znanstveni opus unutar hrvatske etnologije.[5] Najcjenjenija je proučavateljica i poznavateljica hrvatske usmene književnosti.[5]
Objavila je i priredila mnoštvo folklorističkih, etnoloških i književno-povijesnih monografija u izdanju Matice hrvatske i njena nakladnog zavoda:[5]
- Narodne pripovijetke, 1963.
- Narodne epske pjesme 2, 1964.
- Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti, 1984.
- Židovi u Dubrovniku Bernarda Stullija 1989.
- Pjesme, priče, fantastika, 1991.
- Usmene pripovijetke i predaje, 1997.
- Priča i pričanje. Stoljeća usmene hrvatske proze, 2006. (2. izd.)
- Priče iz moje davnine, knjiga memoarskih zapisa, 2007.
Remove ads
Izvori
Literatura
Vanjske poveznice
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads