Maja Bošković-Stulli

From Wikipedia, the free encyclopedia

Remove ads

Maja Bošković-Stulli (Osijek, 9. studenog 1922.Zagreb, 14. kolovoza 2012.[1]), hrvatska akademkinja.

Kratke činjenice Rođenje, Smrt ...

Životopis

Rođena u hrvatsko-židovskoj obitelji, Bošković-Stulli izgubila je mnogo članova obitelji tijekom holokausta. Među inima oca Dragutina, majku Ivanku i sestru Magdu.[2][3] Bila je redovita je članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.[4]

Dugogodišnja je članica i autorica Matice hrvatske.[5] Stvorila je ključni znanstveni opus unutar hrvatske etnologije.[5] Najcjenjenija je proučavateljica i poznavateljica hrvatske usmene književnosti.[5]

Objavila je i priredila mnoštvo folklorističkih, etnoloških i književno-povijesnih monografija u izdanju Matice hrvatske i njena nakladnog zavoda:[5]

  • Narodne pripovijetke, 1963.
  • Narodne epske pjesme 2, 1964.
  • Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti, 1984.
  • Židovi u Dubrovniku Bernarda Stullija 1989.
  • Pjesme, priče, fantastika, 1991.
  • Usmene pripovijetke i predaje, 1997.
  • Priča i pričanje. Stoljeća usmene hrvatske proze, 2006. (2. izd.)
  • Priče iz moje davnine, knjiga memoarskih zapisa, 2007.
Remove ads

Izvori

Literatura

Vanjske poveznice

Loading related searches...

Wikiwand - on

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Remove ads