Mihovil Nikolić

Mihovil Nikolić (Kričke, 29. srpnja 1878. – Zagreb, 28. veljače 1951.) bio je hrvatski pjesnik.

Mihovil Nikolić
Rođenje	Kričke, 29. srpnja 1878.
Smrt	Zagreb, 28. veljače 1951.
Književni period	modernizam
Supruga	Vera Hržić-Nikolić
Portal o životopisima
v r u

Životopis

Rođen je u Kričkama kraj Drniša. Otac mu je bio grkokatolički svećenik.^[1] U Zagrebu je 1896. godine završio Višu trgovačku školu.

Bio je dugogodišnji ravnatelj Osiguravajuće zadruge Croatia, jedan od utemeljitelja Društva hrvatskih književnika i predsjednik Matice hrvatske.

Djela

• Pjesme (1898.) (elektronička inačica)
• Knjiga života (1899., sa Srđanom Tucićem)
• Nove pjesme (1905.)
• Razbijeni sni (1905.), drama jednočinka
• Knjiga pjesama (1917.) (elektronička inačica)
• Pjesme (1944.)
• Vjeručka: posljednje poglavlje (1914.), lirska novela

Spomen

• Spomen-ploča Jovanu Hraniloviću i Mihovilu Nikoliću postavljena je 2018. godine na zidu župne kuće (u kojoj su obojica rođeni) župe Pokrova Presvete Bogorodice u Kričkama^[1]

Bibliografija

• MIhovil Nikolić, Cjelovi proljeća (priredio Mirko Tomasović), Riječ, Vinkovci, 2005. (86 str.), ISBN 9536929651
• Cvjetko Milanja (priredio), Izbor pjesama / Vladimir Vidrić : Izabrana djela / Mihovil Nikolić, Matica hrvatska, Zagreb, 2000. (257 str), ISBN 953150251X
• Ivan Bošković, Jedna sličica, povod za podsjećanje: Mihovil Nikolić (prilog kulturnoj topografiji Titiusa), Godišnjak Titius 3/2010.
• Božidar Petrač, ^{[neaktivna poveznica]}, Kolo 4/2018.