Mirko Peti

Mirko Peti (Gornje Bazje kod Virovitice, 1942.) hrvatski je jezikoslovac.

Životopis

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1965., magistrirao 1975., te doktorirao 1998. disertacijom o semantičkom aspektu gramatičke kategorije broja. Tada je bio i voditelj Odsjeka za suvremeni standardni jezik pri Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje te voditelj projekta Višesvezačni rječnik hrvatskoga jezika. Autor je i urednik nekolicine jezikoslovnih kroatističkih monografija.^[1][2] Nakon objavljivanja disertacije 2005. kao samostalne knjige u izdanju vlastitog Instituta, publiciran je u zagrebačkom filološkom časopisu Književna republika opširan prikaz,^[3] koji je toliko odjeknuo da je tiskan i u Njemačkoj u njemačkom prijevodu^[4] kako bi se i inozemna akademska zajednica imala priliku upoznati s dosezima znanosti o jeziku u Hrvatskoj.

Bio je član Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika,^[5] stručnog tijela RH za skrb o hrvatskom standardnom jeziku, do raspuštanja Vijeća 8. svibnja 2012. od strane ministra Jovanovića.

Njegova kći Anita Peti Stantić također je zaposlena kao jezikoslovka.

Nepotpun popis djela

• "Što se i kako u jeziku broji: rasprave o semantici kategorije broja", Matica hrvatska, Zagreb, 2005., ISBN 953-150-724-4
• "Oblici nebrojivosti u hrvatskom jeziku",^[3][4] Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2004., ISBN 953-6637-15-4
• "Predikatni proširak", Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 1979.
• "Rasuta baština", Marko Marulić, Split, 1971.