Posvojne zamjenice

Posvojne zamjenice čine jednu vrstu zamjenica u gramatici mnogih jezika. U nekim jezicima se ove riječi ne svrstavaju pod zamjenice, nego pod pridjeve. Gramatički se posvojne zamjenice ponašaju kao posvojni pridjevi, tj. imaju promjenu po padežima i broju. Posvojne zamjenice doprinose određenosti imenice ispred koje stoje.^[1]

U hrvatskom jeziku

U hrvatskom jeziku posvojne zamjenice zamjenjuju posvojne pridjeve i označuju kojem glagolskom licu što pripada.^[2]
Odgovaraju na pitanja čiji? čija? čije?

• Pismo je Ivanovo.
• Pismo je njegovo.

Odnos je prema ličnim zamjenicama kao odnos posvojnih pridjeva prema imenicama:

• Vlasnik je Ivan. To je Ivanovo.
• Vlasnik sam ja. To je moje.

Sklonidba u standardnom hrvatskom

Za sve posvojne zamjenice je:

• vokativ skoro svugdje jednak nominativu (u jedinini i množini),
• dativ jednak lokativu u jednini,
• dativ jednak lokativu i instrumentalu u množini,
• u množini su oblici za dativ i genitiv jednaki za sve rodove,
• analogno imenicama, za muški rod neživog je u jednini akuzativ jednak nominativu, a za živo je jednak genitivu.

Ovako se mijenja posvojna zamjenica moj; analogno se mijenja i tvoj:

broj	padež	muški rod		srednji rod	ženski rod
		živo	neživo
jd.	N, V	môj		mòje	mòja
	G	mòjeg(a), mog(a)			mòjē
	D, L	mòjem(u), môm			mòjōj
	A	mòjeg(a), môg(a)	môj	mòje	mòju
	I	mòjim			mòjom
mn.	N	mòji		mòja	mòje
	G	mòjīh
	D, L, I	mòjim(a)
	A	mòje		mòja	mòje
	V	môji		mòja	mòje

Ovako se mijenja naš; analogno se mijenja i vaš:

broj	padež	muški rod		srednji rod	ženski rod
		živo	neživo
jd.	N, V	naš		naše	naša
	G	našeg(a)			naše
	D, L	našem(u)			našoj
	A	našeg(a)	naš	naše	našu
	I	našim			našom
mn.	N, V	naši		naša	naše
	G	naših
	D, L, I	našim(a)
	A	naše	naša	naše

Posvojne zamjenice njegov, njezin i njihov mijenjaju se kao posvojni pridjevi s nastavcima -ov i -in.