Računalna djelatnost u Hrvatskoj

Početak uporabe računala u Hrvatskoj bio je u početku ograničen na nuklearne institute (rane 1950-te), kasnije, sredinom 50-tih, poraba digitalnih računala opće namjene širi se na statističke zavode, znanstvene ustanove, banke, veća poduzeća i prve računske centre.

Branko Souček je na Institutu Ruđer Bošković osmislio i bio voditelj konstruiranja prvoga digitalnog računala u Hrvatskoj 1959. godine. Kasnije je IRB proizvodio namjenska računala za gospodarstvo.

U to je vrijeme u bivšoj Jugoslaviji bilo instalirano: 1962. godine 30 elektroničkih računala, 1966. godine se njihov broj popeo na 56 računala, a 1968. godine bilo ih je 95.^[1]

Računala domaće proizvodnje našla su svoje mjesto u odgojno-obrazovnomu sustavu (Orao), knjižnicama (KAG–A2,^[2] kasnije Ivel Ultra), poštama (TIM-100) i vojsci (bespilotne letjelice u Hrvatskoj).

8-bitna računala hrvatske proizvodnje

Naziv računala	Proizvođač	Mjesto	Godina	Napomena
Galeb	P.E.L.	Varaždin
Orao	P.E.L.	Varaždin
TRS–703	Tvornica računskih strojeva	Zagreb
Tamara 2	Velebit OOUR Informatika	Zagreb
M-11	Infosistem-Tehničar	Zagreb
Ivel Ultra	Ivasim	Ivanić-Grad
Ivel Z3	Ivasim	Ivanić-Grad
DB 5300	Digitron	Buje
TERA 3	Tehničar/Digitron	Zagreb
KAG–A2[3]	Velebit/Ivasim	Zagreb	1980.
KAG-AL-100	Apple/Velebit	Zagreb

Kooperacije s inozemstvom

Inženjerski biro iz Zagreba surađivao je s Bull HN u prodaji, instaliranju, izradbi programa, te održavanju opreme i programa za računalo X-Supertim. Računalo je 1990. godine pripadalo među suvremenija, imalo je mogućnost spajanja do 96 terminala (grafičkih radnih stanica, matričnih pisača), do 8 linijskih uređaja za brzo ispisivanje, do 4 uređaja za pohranu na magnetne trake, rad s diskovima do 4 MB, disketama do 2 MB, kazetama od 60 i 150 MB, te drugim poslužiteljima, osobnim računalima i mrežama (Ethernet, X.25, CROPAK). Računalo X-Supertim bilo je utemeljeno na MC 68020 procesorima i operacijskome sustavu UNIX. Poduzeće Velebit, OOUR Informatika iz Zagreba ostvarivalo je poslovnu suradnju s Apple-om.

X-Supertim

R. br.	Opis	Mjera	X-20	X-25	X-25S	X-45	X-45S
1.	Procesor MC 68020	kom	1	1	1	2	2
2.	RAM	MB	4-16	4-16	4-16	8-32	8-32
3.	Cache memorija	KB	16	64	64	2×64	2×64
4.	Diskovi	MB	1146	1146	2292	2292	4056
5.	Ispisivala	priključak	4	4	4	8	8
6.	Videoterminali	priključak	32	48	48	96	96

Zaključak

Slobodan Ribarić u svojoj knjizi Arhitektura računala pete generacije zaključuje o potrebi usvajanja novih tehnologija preko zajedničkih pothvatâ, koje rabe i razvijene zemlje. Kao ograničavajuće čimbenike vidi kritičnu financijsku masu i kritičnu masu znanja.

Ribarić navodi podatke o dohotku tvrtki Iskra i Elektronska industrija koje su u 1982. zaradile preko milijardu dolara, te se po tom mogu svrstati uz Nixdorf, Xerox i Data General. Iznosi i mišljenje dr. Amalendu B. Bhattacharyya,^[4][5] koji tvrdi da suprotno od uvriježenoga javnog mnijenja da su tehnologija, oprema i izvori prihoda glavne preprjeke u razvoju novih tehnologija, "nedostatak radne snage može biti jedini faktor koji onemogućuje planiranje i ulazak u eru informatičke tehnologije."^[6] Ribarić također navodi da je Iskra Delta imala 1982. godine 730, dok je Data General imao 15.000 ljudi, IBM 278.000, a Nixdorf Computer 2.400 ljudi.^[6]

Literatura

• Boras, Damir; Makanec, Branimir. Priručnik za nastavu pomoću kompjutora u multimedijskom centru škole, Referalni centar Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1976. (96 str.)
• Naš put : informativni list RO Ivasim, mjesečnik, god. 1, br. 1 (1983.) – god. 2, br. 6 (1984.)
• Mirković, Marina. Pedeset godina računalstva u Hrvatskoj (stručni skup) // Tehnička škola i Društvo energetičara, Požega, 3. prosinca 2009.
• Kliment, Antun. Proizvođači osobnih kompjutora. u: Birolla, Hugo (et al.) Primjena osobnih kompjutora u radnim organizacijama, Informator, Zagreb, 1985., str. 15.
• Grgoković, Marijan; Mužić, Vladimir; Rodek, Stjepan; Vavra, Ivan (uredili) Kompjutori u obrazovanju : katalog izložbe, Hrvatski školski muzej, Zagreb, 22. rujna – 22. studenoga 1986.