Specifično opterećenje krila

U aerodinamici, specifično opterećenje krila je masa zrakoplova podijeljena s površinom krila.^[1] Povećanjem brzine leta zrakoplova stvara se i veći uzgon na površini krila. Tako manja krila mogu podnijeti istu težinu tijekom leta primajući na sebe veće opterećenje a sukladno tome brzina slijetanja i polijetanja bit će veća. S povećanjem specifičnog opterećenja krila smanjuju se manevarske osobine zrakoplova. Ista ograničenja vrijede i za ptice i šišmiše.

Najmanje spec. opterećenje krila ima "zmaj"

Mjerne jedinice

"Težine" zrakoplova prikazuju se uvijek kao mase, odnosno u jedinicama kao što su kilogrami ili funte. Specifično opterećenje krila se gotovo uvijek daje u lb/ft² ili kg/m². Ponekad se jedinica sile zamijeni s jedinicom mase te se specifično opterećenje krila može naći prikazano kao N/m². Množenjem lb/ft² s 4,88 dobivaju se kg/m² dok je kg/m² potrebno pomnožiti s 9,80665 kako bi se dobili N/m². Ovaj zadnji broj je standardna vrijednost Zemljinog gravitacijskog polja uz površinu planete u m/s² (stvarno polje g se mijenja ovisno o mjestu, u granici od oko 1%, te također ovisno o visini).

Primjer raspona specifičnog opterećenja krila

Namjera prikaza je davanje osjećaja za raspon specifičnog opterećenja krila kod raznih tipova aviona. Korištene su maksimalne težine aviona a podatci mogu biti različiti kod raznih inačica. Datumi su približni, i označuju početak korištenja.

Avion	Fun 160[2]	ASK 21	Nieuport 17	Ikarus C42	Cessna 152	Vans RV-4	Spitfire V	DC-3	B-17	Bf 109	B-36	Eurofighter	F-104	A380	B747
Spec. op. krila (kg/m2)	6,3	33	38	38	51	67	120	123	190	210	272	311	514	663	740
Tip	zmaj	jedrilica	lovac	mikrolaki	privatni	sportski	lovački	putnički	bombarder	lovački	bombarder	lovački	lovački	putnički	putnički
Datum	2007.	1990.	1916.	1997.	1978.	1980.	1940.	1936.	1938.	1937.	1949.	1998.	1958.	2007.	1970.