Stjepan Radić (pijanist)

Ovo je članak o pijanistu i glazbenom pedagogu. Za druge osobe istoga imena i prezimena pogledajte Stjepan Radić (razdvojba).

Stjepan Radić (Zagreb, 9. studenoga 1928. – Zagreb, 22. ožujka 2010.), bio je hrvatski pijanist i profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, političar i počasni predsjednik Hrvatske seljačke stranke.

Stjepan Radić
Stjepan Radić
Rođenje	9. studenoga 1928.
Smrt	22. ožujka 2010.
Nacionalnost	Hrvat
Zanimanje	pijanist i političar
Portal o životopisima

Životopis

Stjepan Radić rodio se u Zagrebu 1928. godine, tri mjeseca nakon smrti njegovog djeda, hrvatskog političara Stjepana Radića, preminulog od posljedica ranjavanja u atentatu u beogradskoj Narodnoj skupštini. Sin je Vladimira i Marije Radić (rođ. Devčić).^[1]

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je anglistiku i filozofiju a paralelno i studij glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.^[2] Godine 1955. završio je studij glasovira kod Svetislava Stančića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a zatim se 1958. i 1959. godine usavršavao kod Carla Zecchija na Akademiji Santa Cecilia u Rimu gdje je stekao naslov magistra. Od 1956. do 1961. godine komorni je pratilac na RTV Zagreb, od 1961. godine do umirovljenja profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Svirao je u zemlji i inozemstvu te je dobitnik brojnih domaćih i stranih nagrada i priznanja.

Nositelj je visokih nacionalnih priznanja, među kojima je istaknuta Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo, jedan je od istinski velikih glazbenika hrvatske suvremene kulture.^[3]

Umro je u Zagrebu, 22. ožujka 2010. godine a pokopan je 25. ožujka 2010. godine na zagrebačkom groblju Mirogoju.^[4]

Politička djelatnost

Zbog svoga političkog angažmana 1945. godine pretučen je te je izbačen sa svih dužnosti ondašnje Jugoslavije a nakon emigracije izručen je i osuđen na godinu dana zatvora.^[4] Osuđen je 30. kolovoza 1946. godine a kazna mu je, nakon molbe odvjetnika Ive Politea, pretvorena u uvjetnu.^[1]

U politiku po drugi put ulazi, nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj, 1991. godine, učlanjenjem u Hrvatsku seljačku stranku gdje je bio zamjenik predsjednika i počasni predsjednik. Za vrijeme svoga političkog djelovanja bio je HSS-ov zastupnik u trećem sazivu Hrvatskog sabora, a jedno vrijeme bio je i njegov potpredsjednik (1995. – 2000.).^[5][6]

Nagrade i priznanja

• 1961.: Nagrada Milka Trnina.^[7]
• 1994.: Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo.^[8]
• 2008.: Nagrada Lovro pl. Matačić za životno djelo.^[9]