Stjepan Prvomučenik

»Sveti Stjepan« preusmjerava ovamo. Za ugarskog kralja i sveca, pogledajte Stjepan I. Sveti.

Sveti Stjepan Prvomučenik, jedan od sedmorice đakona izabranih u početcima Crkve, prema Djelima apostolskim (Dj 6, 5). Njegovo ime na grčkome jeziku znači kruna, vijenac. Prema tradiciji iz 5. stoljeća, stefanos je grčki istovrjednik aramejskog kelil (sirsko kelila, "kruna").

Sveti Stjepan Prvomučenik
Rođen	oko 5. Jeruzalem
Preminuo	oko 34.
Kanoniziran	prije kongregacije
Slavi se u	Katoličkoj Crkvi pravoslavlju Armenskoj apostolskoj Crkvi Koptskoj pravoslavnoj Crkvi
Blagdan	26. prosinca 3. kolovoza (Našašće)
Simboli	kamenje, dalmatika, palma
Zaštitnik	od glavobolje
Zaštitnik gradova, krajeva i država	Štefanja
Zaštitnik zanimanja	đakona, zidara
Portal o kršćanstvu

Ništa se ne zna o Stjepanovu ranu životu. Nakon Isusove smrti, Stjepanovo otvoreno propovijedanje Isusova nauka i pripadništvo zajednici kršćanskih učenika dovelo ga je do židovske osude za bogohuljenje, a potom i do smrti kamenovanjem. Sveti se Stjepan obično prikazuje kao mladić odjeven u đakonsku dalmatiku, s mučeničkom palmom u jednoj i kamenom u drugoj ruci.

Štovanje

Podrobniji članak o temi: Štefanje

Katolička Crkva također slavi spomen Našašća tijela svetoga Stjepana dana 3. kolovoza. Prema predaji, svećenik Lucijan u viđenju je doznao gdje se nalazi Stjepanovo ukopano tijelo te je svetčeve relikvije 415. godine donio u Jeruzalem. Odatle su relikvije prenesene u Carigrad, a 560. godine u Rim, uz tijelo sv. Lovre. Prema legendi, sv. Lovro se okrenuo na bok i pružio ruku sv. Stjepanu.^[1]